Pad šećera u krvi ne dešava se samo oboljelim od dijabetesa. Ako gladujete, preskačete obroke, naročito doručak, rizikujete da vam barem jednom tokom dana padne nivo šećera u krvi.

A, tada će osjetiti glad više nego ikad, a uz to i druge, znatno neprijatnije simptome: znojenje, drhtavicu, nervozu, nepovezan govor i ubrzan rad srca. Ako se često ponavljaju, a posebno nakon jutarnjeg buđenja, hipoglikemije ukazuju na druge, nekad i opasne bolesti i vrlo često su uvod u dijabetes.

Tokom gladovanja, naime, smanjuje se koncentracija glukoze u krvi, što kod zdravih osoba dovodi do sniženog lučenja inzulina i povećanog lučenja hormona koji djeluju suprotno inzulinu - glukagona, adrenalina, kortizola, hormona rasta.

Ovi kontraregulatorni hormoni održavaju nivo glukoze u normalnom opsegu tako što povećavaju njenu produkciju u jetri, a s druge strane snižavaju njeno iskorišćavanje u perifernim tkivima, mišićima i masnom tkivu.

Kritična tri minimola

Simptomi hipoglikemije se obično javljaju kada nivo šećera padne ispod tri milimola po litru, ali i kod viših vrijednosti šećera ukoliko dođe do njegovog naglog pada u krvi.

Manifestacije ovog simptoma su nadražaj simpatičkog nervnog sistema (nervoza, preznojavanje, bljedilo, lupanje srca, drhtavica), kao i simptomi nedostatka glukoze u ćelijama mozga (konfuzija, oslabljena koncentracija, glavobolja, duple slike, otežan govor, slabost dijelova tijela, nesvjestica, koma).

Oni koji ne boluju od šećerne bolesti mogu imati jutarnju ili postprandijalnu (reaktivnu) hipoglikemiju. Ponavljanje jutarnje hipoglikemije (natašte) je uvijek znak bolesti.

U pitanju može biti tumor pankreasa, kod koga se luče prevelike količine inzulina, a ne tako rijetko i tumori van pankreasa. Radi se obično o vrlo velikim tumorima vezivnog tkiva ili karcinomima u terminalnoj fazi bolesti.

Kod postprandijalne (reaktivne) hipoglikemije, nakon obilnog, najčešće ugljenohidratnog obroka dolazi do prekomjernog lučenja inzulina.

Jutarnje hipoglikemije mogu da budu znak preddijabetesnog stanja, kada dolazi do kasne i neadekvatne sekrecije inzulina na postprandijalnu (poslije obroka) hiperglikemiju.

Nenormalnosti jetre

Dugotrajnije jako opterećenje rijetko uzrokuje hipoglikemiju u inače zdravih ljudi. Produljeno gladovanje uzrokuje hipoglikemiju samo ako osoba ima neku drugu bolest, naročito bolest hipofize ili nadbubrežne žlijezde ili ako pije velike količine alkohola. Rezerve ugljikohidrata u jetri mogu pasti tako nisko da tijelo ne može održati zadovoljavajući nivo šećera u krvi.

U nekih ljudi sa nenormalnosti jetre, samo nekoliko sati gladovanja može dovesti do hipoglikemije. Dojenčad i djeca sa nekom nenormalnošću u bilo kom sistemu jetrenih enzima koji metaboliziraju šećere mogu između obroka razviti hipoglikemiju.

Neki ljudi koji su bili podvrgnuti izvjesnim operacijama na želucu razviju hipoglikemiju između obroka (alimentarna hipoglikemija, vrsta reaktivne hipoglikemije).

Hipoglikemija se javlja jer se šećeri vrlo brzo apsorbiraju, te potiču prekomjernu proizvodnju inzulina. Visok nivo inzulina uzrokuje brzi pad nivoa šećera u krvi.

Rijetko se alimentarna hipoglikemija pojavi u ljudi koji nisu bili podvrgnuti hirurškom zahvatu, u kojih se to stanje naziva idiopatska alimentarna hipoglikemija.

U posljednje vrijeme i pacijenti koje se podvrgnu barijatrijskoj hirurgiji radi liječenja gojaznosti, kao i ostalim operacijama koje podrazumijevaju resekciju želuca, mogu imati hipoglikemije poslije obroka, usljed ubrzanog pražnjenja želudačnog sadržaja u crijevo.

U prošlosti su doktori bili skloni postaviti dijagnozu reaktivne hipoglikemije ljudima koji su imali simptome slične onima kod hipoglikemije 2-4 sata nakon jela, ili su hipoglikemijom proglašavali stanje sa nejasnim simptomima (uglavnom umorom).

 Hipoglikemija kod djece

Međutim, mjerenje nivoa šećera u krvi tokom pojave tih simptoma ne ukazuje na pravu hipoglikemiju. Pokušalo se simulirati reaktivnu hipoglikemiju pomoć testa podnošenja šećera uzetog na usta (oralni test tolerancije glukoze, OGTT), ali taj test ne odražava tačno što se događa nakon normalnog obroka.

Tip reaktivne hipoglikemije koja se javlja u dojenčadi i djece uzrokuju vrste hrane koje sadržavaju šećere fruktozu i galaktozu ili amino kiselinu leucin. Fruktoza i galaktoza sprečavaju otpuštanje glukoze iz jetre, leucin potiče prekomjerno stvaranje inzulina iz gušterače.

U oba slučaja rezultat je nizak nivo šećera u krvi neko vrijeme nakon uzimanja hrane koja sadrži te hranjive tvari. U odraslih, uzimanje alkohola zajedno sa šećerom, npr. kao džin i tonik, može ubrzati reaktivnu hipoglikemiju.

Prekomjerna proizvodnja inzulina također može izazvati hipoglikemiju. Prekomjerna proizvodnja može nastati iz tumora ćelija gušterače koje proizvode inzulin (inzulinom) ili, rijetko, radi općeg bujanja tih ćelija. Ponekad hipoglikemiju uzrokuje tumor izvan gušterače jer proizvodi hormon nalik inzulinu.

Zatajenje bubrega ili srca 

Rijedak uzrok hipoglikemije je jedna autoimuna bolest u kojoj tijelo proizvodi antitijela na inzulin. Nivo inzulina u krvi nenormalno se mijenja jer gušterača proizvodi velike količine inzulina da svlada antitijela. Takvo se stanje može pojaviti u ljudi sa ili bez šećerne bolesti.

Hipoglikemija može također nastati i zbog zatajenja bubrega ili srca, raka, loše prehrane, nenormalne funkcije hipofize ili nadbubrežne žlijezde, šoka i teške infekcije. Proširena bolest jetre, npr. usljed virusnog hepatitisa, ciroze ili raka, također može dovesti do hipoglikemije.

Postoje i indukovane hipoglikemije koje se sreću kod suicidnih pacijenata, usljed upotrebe velikih doza inzulina, a česte su i kod pretjerane upotrebe alkoholnih pića.

Simptome hipoglikemije treba shvatiti krajnje ozbiljno, kako zbog teških oboljenja koja se mogu kriti iza ovog stanja, tako i zbog kriza svijesti i posljedičnih povreda. U svakom slučaju, česte hipoglikemije zahtijevaju detaljno kliničko ispitivanje.

Prva pomoć, sok i med   

Pošto hipoglikemije stvaraju nepovratna oštećenja na ćelijama mozga, neophodno je prepoznati simptome i reagirati brzo nadoknadom šećera u krvi. Ukoliko je bolesnik svjestan, dovoljno je da popije zaslađenu tečnost (voćni sok ili zašećerenu vodu). Ako je bez svijesti, treba mu namazati sluzokožu usta medom ili koncentriranim rastvorom šećera.