Sindrom smrznutog ramena, također, poznat pod nazivom adhezivni kapsulitis, predstavlja stanje koje se manifestira ukočenošću i bolovima u ramenu. Ovo bolno stanje pogađa oko 5 posto populacije.  

Termin smrznuto rame često se u medicinskoj literaturi spominje pod nazivom „periatrtritis“. Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca. Razvija se polako i u tri faze:

Negativan utjecaj

1. Faza sleđivanja (freezing) - Svako kretanje ramena uzrokuje bol, a raspon pokretljivosti ramena postaje ograničen. Ova faza može trajati od 6 do 9 mjeseci.

2. Faza zamrzavanja (frozen) - Tokom ove faze bol se počinje smanjivati, ali se povećava ograničenje pokretljivosti. Faza može trajati od 4 do 12 mjeseci.

3. Faza odmrzavanja - Poboljšava se pokretljivost i stanje se polako vraća u normalu. Ova faza može trajati od 6 mjeseci do 2 godine.

Simptomi sindroma smrznutog ramena su bol, krutost i ograničena funkcija glenohumeralnog zgloba. Ovi simptomi imaju negativan utjecaj na cijeli gornji ekstremitet. Pacijenti obično opisuju da je početak bolova u ramenu praćen i gubitkom kretanja, naročito fleksije (savijanja), abdukcije (odmicanja) i vanjske rotacije. Neki pacijenti navode da im se bol pogoršava tokom noći i ometa im san. 

Dijagnoza se u osnovi temelji na anamnezi, fizikalnom pregledu i funkcionalnim testovima. Nema posebnog testa za dijagnozu smrznutog ramena niti postoji dijagnostički nalaz poput rendgenskog snimanja ili MRI radi potvrde stanja. Dijagnoza se uglavnom vrši posmatranjem kretanja ramena.

Otok i upala

Fokus liječenja je kontrolirati bol te vratiti snagu i pokretljivost. Nesteroidalni antiimflamatorni lijekovi poput aspirina i ibuprofena propisani su za smanjenje bola, otoka i upale. Konzervativni tretman uključuje i fizikalnu terapiju koja se uglavnom fokusira na edukaciju pacijenata, kontrolu bolova, raspon pokretljivosti, jačanje i istezanje mišića.

Kada je riječ o fizikalnim procedurama, primjenjuju se: elektroterapija (interferentne struje, tens), ultrazvuk, laser, kratkovalna dijatermija. U ranim fazama liječenja preporučuju se pasivne vježbe za povećanje obima pokreta.

Vježbe i hirurško liječenje

Preporučuju se tzv. prendularne vježbe te vježbe u suspenziji, kod kojih je ruka rasterećena vlastite težine, zbog čega se pokreti u ramenu sigurniji i lakše se izvode. Nakon smirivanja simptoma, polako se uvode vježbe jačanja, i to izometrične (u kojima nema pokreta ruke), a u kasnijoj fazi i koncentrične vježbe (u kojima pomičemo ruku).

Hirurško liječenje sindroma smrznutog ramena treba uzeti u obzir tek nakon što se konzervativno liječenje dokaže neučinkovitim.