S klasičnog stanovišta, krize označavaju naglu promjenu u toku neke bolesti koja može ukazivati ili na poboljšavanje ili na pogoršavanje patoloških manifestacija.
Kada se govori o krizama svijesti u dijagnostici epilepsije, mora se uzeti u obzir da su razni poremećaji svijesti česti u svakodnevnoj praksi ljekara svih profila, a veliki su dijagnostički problem, posebno u diferenciranju s epileptičkim manifestacijama.
Ponovljeni napadi
Veliki broj kriza svijesti u praksi se proglasi epilepsijom i pacijent nepotrebno mora dugotrajno uzimati antiepileptike.
S druge stane, zamijeni se epilepsija s krizom pa bolesnici ne uzimaju antiepileptike, što može izazvati niz problema, od ponavljanih napada do povreda ili na kraju do pojave tzv. epileptiziranog mozga, što je najveća komplikacija neliječene epilepsije.
Najveći problem kod kriza svijesti predstavljaju one koje se javljaju paroksizmalno u raznim oblicima. Neki autori navode da ovakvih stanja ima kod pet posto svih bolesnika koji se javljaju ljekaru.