Svjetska zdravstvena organizacija definirala je stres na radnom mjestu kao rezultat mješavine očekivanja i pritiska na osobu sa jedne strane, i znanja i mogućnosti, sa druge strane.
Ukoliko postoji konflikt na poslu, onda se stvaraju uslovi za neprijatan rad, kao i neprijateljski odnosi među zaposlenima, koji mogu imati negativne posljedice i na posao, i na privatni život. Sve to izaziva pojavu stresa.
Mađarski naučnik, endokrinolog Hans Selie, prvi je dokazao još 1925. godine kako prisustvo nečega, što je kasnije nazvao "stres", utiče na ljudski organizam. Definirao je i genezu stresa kod pojedinca.
Po njemu, reakcija na stres teče kroz nekoliko faza:
1. U početnoj fazi javlja se uzbuna tijela, što znači da se tijelo kreće u pravcu stresa, ubrzava se rad srca i krvni pritisak raste.
2. U narednoj fazi suočavanja sa stresom dolazi do porasta hormona kortizola u krvi, potom šećera i izsulina, kao i oslobađanja masnih kiselina u cirkulaciju.
3. U trećoj fazi, zbog dugotrajnog odupiranja stresu dolazi do iscrpljivanja organizma, što se manifestira hroničnim umorom, slabljenjem mentalne funkcije i potištenošću, kao i smanjenjem imuniteta.
Kako ne bi došlo do ovih neželjenih reakcija organizma kao posljedice stresa, potrebno je uskladiti osnovne parametre na poslu: jasna organizaciona struktura, jasan opis poslova, vođenje računa o poslovnom bontonu.
Treba izgraditi kulturu pozitivnog takmičenja i timske saradnje, osmisliti treninge za razvoj potencijala grupe, primjenjivati etiku u radu i obuku za prevazilaženje konflikata. Također, valja i uspostaviti ravnotežu poslovnog i privatnog života.
