Skolioza označava krivinu kičmenog stuba u frontalnoj ravni, koja se karakterizira postraničnim iskrivljenjem jednog dijela ili cijele kičme, s rotacijom ili bez nje.
Skolioze se dijele na funkcionalne i strukturalne. Uobičajen naziv za funkcionalnu je „skoliotično držanje“ i ne sadrži fiksirane anatomske promjene. Znatno se razlikuju od strukturalnih jer nemaju rebarnu grbu ni komponente rotacije, a radiografski imaju blagu krivinu.
Jačanje mišića
Strukturalne skolioze karakterizira bočna, frontalna krivina koja iščezava prednjim naklonom tijela, uz vidljivu rotaciju pršljenova. Prisutna je promjena u strukturi i morfologiji tijela pršljena.
Simptomi skolioza mogu biti zakrivljenost kičme u stranu, nepravilno držanje tijela (postura), jedno rame izdignutije od drugog, odjeća ne stoji pravilno, lokalni mišićni bolovi, lokalni bolovi ligamenata.
Rano otkrivanje skolioze veoma je značajno s ciljem sprečavanja napredovanja deformiteta da bi se smanjila funkcionalna onesposobljenost uzrokovana njegovim napredovanjem i spriječile druge negativne posljedice po zdravlje.
Da bi se prevenirao nastanak poremećaja držanja tijela, od velike važnosti je da se djeca još od predškolskog uzrasta uključe u sportske aktivnosti pomoću kojih se razvija discipliniranost i unapređuje zdravlje. Tu su i vježbe koje jačaju velike mišićne grupe te vježbe kojima se razvijaju prirodni oblici kretanja.
Ako se na vrijeme ne primijeti loše držanje tijela, nakon nekog vremena može doći do razvoja deformiteta kičmenog stuba pa će se dijete trebati uključiti u program ciljanih vježbi za korigiranje deformiteta i jačanje mišića.