Sigurno je da bol nikome nije ugodna,izuzmemo li psihički bolesne osobe koje u boli doživljavaju zadovoljstvo i ugodu, poput sadista i mazohista, međutim bol je dobar i poželjan osjet u našem organizmu.  

Stručnjaci je opisuju kao peti vitalni znak kojim organizam reagira na vanjski štetni podražaj jer izaziva reakciju tijela kojom se sprečava daljnji nastanak oštećenja.

Zašto nas mora boljeti?

Kad ne bismo osjećali bol, na primjer u dodiru s vatrom, ne bismo hitro povukli ruku ili pri porezotini nožem ne bismo hitro uklonili oštricu noža. Na temelju iskustva doživljavanja boli djeca nauče da ne diraju vruće ili oštre predmete, nauče gdje i kako mogu hodati i trčati.

Postoji vrlo rijedak genetski poremećaj koji se zove kongenitalna analgezija, kod kojeg osobe ne osjećaju ni toplinu ni hladnoću ni bol i takva su djeca u velikoj opasnosti od nastanka ozljeda, jer ne mogu naučiti što je opasno.

Ipak, bol izaziva vrlo teško stanje kad je intenzivna, traje dulje, a posebno u slučaju bolesti kod kojih nastaje hronična bol. Osim samog osjeta boli, u osoba se javljaju i negativni osjećaji: tuga, jad, strah, nevoljkost, ljutnja ili agresija.

Fiziologija boli vrlo je kompleksna i jedan je od najsloženijih procesa u ljudskom organizmu. Stručnjaci razlikuju nociceptivnu i neuropatsku bol.

Nociceptivna bol

Laički, može se reći da je nociceptivna bol ona koja nastaje zbog podražaja finih živaca na površini tijela. Njih mogu potaknuti mehanički podražaj, kao što su udarac ili pritisak; toplinski podražaj, bilo toplina ili hladnoća, ili različiti hemijski podražaji: štetne hemikalije iz okoline.

Prilikom ozljede ili infekcije, kad se u tkivu stvori upala, takvo bolesno tkivo oslobađa hemijske spojeve koji također izazivaju bol.

U literaturi se navode različite podjele boli, ali je najvažnija ona prema trajanju: akutna i hronična bol. Akutna je ona koja zapravo ima zaštitni mehanizam.

Mehanička ozljeda vanjskog tkiva je vidljiva, ali unutarnje ozljede ne vidimo, već se one osjećaju prvo kao bol. Zubobolja ukazuje da je zub pokvaren, grlobolja ukazuje na upalu grla, povremena glavobolja često ukazuje na stres i umor, iznenadna tupa bol u donjem dijelu leđa ukazuje na mogućnost nastanka oštećenja kičme zbog dugog i nepravilnog sjedenja.

Kod upale nekih unutarnjih organa, dakle kad osobu boli želudac, osjeća se probadanje oko bubrega i slično, javlja se svijest o nekoj bolesti i traži se liječnička pomoć.

Postoje i boli koje se javljaju u tijelu kod nekih normalnih procesa i ne moraju nužno ukazivati na oštećenje. Takva je bolna menstruacija koja nije posljedica upale, nego je to jednostavno normalna, fiziološka bol koja se javlja zbog oslobađanja hemijskih supstancija u tijelu žene.

Slično je kod upale mišića nakon nekog neredovitog fizičkog napora, kod nadutosti i vjetrova ili prepunjenog mjehura. Međutim, ako se takve boli pojačavaju ili postaju česte, liječnik treba isključiti eventualni bolesni proces.

Neuropatska bol

Druga vrsta boli, neuropatska bol, nije još u potpunosti razjašnjena i zasad se zna da nastaje zbog oštećenja samih živaca, pri čemu se poremeti normalna reakcija tijela na bol i često nastaje stalni podražaj, odnosno stalna bol.

Bez obzira na početni podražaj, naš organizam reagira otprilike jednako na bol. Neki štetni događaj podraži živce i signal o podražaju putuje našim tijelom iznimnom brzinom do mozga, gdje se takav podražaj prepoznaje kao bol.

Gotovo istodobno nastaje odgovor te se signal vraća istim putem i izaziva reakciju tijela (primjerice pomicanje ruke).

Ljudsko tijelo posjeduje i fascinantni mehanizam stvaranja vlastitih hemijskih supstancija koje umanjuju odgovor na bol. Taj sistem, nazvan unutarnji opijatni sistem, oslobađa supstancije, endorfine, koji mijenjaju proces prenosa podražaja te time i osjet novih, opetovanih bolnih impulsa, odnosno umanjuje se osjećaj boli.

Kako tijelo reagira

Može se, dakle, reći da je bol dobar osjet koji nas upozorava da se negdje u tijelu događa nešto loše i stoga bol ne treba zanemarivati niti potiskivati, već joj treba pridati potrebnu pažnju.

Kako je ljudsko tijelo gotovo savršeno prilagođeno preživljavanju, u vrijeme iznimno teških situacija čovjekov je um sposoban potisnuti bol. Poznati su slučajevi kad su teško ranjene osobe, susprežući bol, pješačile satima do spasa.

U tim situacijama ljudski mozak producira golemu količinu endorfina, a stres uvjetovan strahom dodatno potiče izlučivanje adrenalina, koji onda ubrzava rad srca i disanje te daje snagu mišićima.

Kod iznimno jake boli javlja se još jedan dodatni zaštitni mehanizam, a to je nesvjestica, tokom koje osoba nije svjesna boli. Ipak, takva samoobrana tijela moguća je samo kratko i ograničeno vrijeme.

U slučajevima dugotrajne, jake boli u organizmu dolazi do niza fizičkih i psihičkih promjena, stanja koje se naziva sindromom hronične boli. Oboljele osobe imaju ograničenu pokretljivost, javlja se stalan umor i iscrpljenost, zbog toga pad imuniteta i veća podložnost infekcijama, pa usporen rad želuca, crijeva i bubrega, seksualna disfunkcija, što nadalje dovodi do razvoja anksioznosti, depresije ili izrazite agresije.

Mjerenje intenziteta boli

Osjećaj boli, tačnije podnošenje jačine boli, ovisi o osobi i o samoj situaciji u kojoj se čovjek nalazi. Svaka osoba tokom života doživi bol zbog ozljede ili kao simptom neke bolesti, ali jednak se podražaj doživljava sasvim drugačije: nekoga boli jako, a nekoga malo.

Iako je bol jedan od najčešćih simptoma koje pacijenti osjećaju, zbog te emocionalno-psihološke komponente jačina boli ne može se objektivno izmjeriti. Doživljaj boli je individualan i ne postoji mjerni instrument koji bi mogao izmjeriti jačinu boli.

U praksi se koriste skale s brojčanim vrijednostima od 1 do 10, kojima svaka osoba označava svoj intenzitet osjeta boli, a iz razgovora se dodatno potvrđuje ili ne potvrđuje doživljeni intenzitet boli.

Smatra se da su neke od vrlo jakih boli (na skali od 8 do 10) teške opekline, opsežne traume te napadaji kod žučnih ili bubrežnih kamenaca.

Svak drugačije podnosi

Postoje znanstvene rasprave o utjecaju spola, etničkog porijekla i kulture na osjećaj boli. Klinički dokazi postoje za utjecaj spola, jer su žene nježnije tjelesne konstitucije, tanje kože, s većom površinom masnog tkiva, imaju drugačiji hormonski sastav, ali su i spremnije na izražavanje svojih emocionalnih stanja od muškaraca.

Postoje tumačenja da žene spremnije pokazuju bol, ali i da mogu podnijeti jači intenzitet boli.

Utjecaj etničkog porijekla na doživljaj boli je istraživan, ali nije dokazan. Neki su znanstvenici pokušali dokazati da su azijati i crnci manje osjetljivi na bol od bijelaca, ali je vjerovatnije da utjecaj kulture i vjere utječe na pokazivanje osjeta boli, jer nije zanemarivo (ne)dopuštanje izražavanja osjećaja, na što utječu odgoj i tradicija u određenom društvu.

Ljubav olakšava porođajne bolove

Porod se također ubraja u jake boli. Ipak, zbog snažnog emotivnog doživljaja rodilja djelomično potiskuje iznimno jaku bol. Trudovi se često na skali boli označavaju visokim vrijednostima, od 7 do 10, no osjećaj ljubavi prema djetetu koje se rađa u majci izaziva jake osjećaje koji umanjuju sam osjećaj boli. Iako je bol gotovo nepodnošljiva, milijarde žena je i nekoliko puta u životu bez problema podnesu.