Zubna proteza na lokatorima ili kugličnim vezama je protetsko rješenje za bezubu čeljust, gdje se skletirana proteza wironit pomoću lokatora ili kugličnih veza fiksira na ugrađene implantate. Potrebno je ugraditi dva do četiri dentalna implantata kako bi se proteza mogla prikačiti na njih, s obzirom na to da u čeljusti nema nijednog zuba.
Razlika između dentalne proteze zakačene na lokatorima ili kugličnim vezama i fiksnog protetskog rada na implantatima prvenstveno je u tome što je zubna proteza na implantatima polufiksni protetski rad, što znači da se može skidati, dok fiksni rad nije moguće skidati, već se trajno cementira u ustima ili se izrađuju mostovi na vađenje koje jedino mogu skidati stomatolozi.
Prednost ovakvog rada je da pacijent lakše održava oralnu higijenu i proteza se lakše može adaptirati u slučaju potrebe, odnosno ako se povuče zubno meso. Na temelju jednostavnog otiska u ustima dentalni laboratorij izrađuje novi model na kojem podlaže protezu, odnosno ispunjava prostor akrilatom, što je ujedno i finansijski vrlo prihvatljivo, jer je nakon podlaganja zubna proteza kao nova.
Zubna proteza na lokatorima ili kugličnim vezama je proteza koja u ustima stoji bolje i stabilnije nego klasična dentalna proteza, bez dentalnih implantata i lokatora. To se prvenstveno odnosi na donju čeljust, jer u donjoj čeljusti dentalna proteza znatno lošije “stoji“ nego u gornjoj čeljusti.
Prva faza izrade dentalne proteze na lokatorima ili kugličnim vezama podrazumijeva ugradnju dva do četiri zubna implantata (za gornju čeljust minimalno četiri implantata) i period mirovanja tri mjeseca u donjoj čeljusti i četiri mjeseca u gornjoj čeljusti za srastanje implantata u kost. Tokom tog perioda pacijent nosi privremenu protezu ili svoju staru protezu ako ju je imao prije ugradnje dentalnih implantata.
Nakon proteka vremena, potrebnog kako bi dentalni implantat srastao s kosti, stomatolog otvara implantate i postavljaju se gingiva formeri. To je poseban oblik vijaka koji ima ulogu oblikovati izlazni profil zubnog mesa za tačno određeni položaj i tip protetskog rada koji je planiran.
Razlika između all-on-4 kao protetskog rješenja i dentalne proteze na lokatorima, tj. kugličnim vezama, jeste lakša reparatura u slučaju dentalne proteze, jeftinija je, lakša za izradu i, što je najvažnije, dentalna proteza na lokatorima omogućava lakši prelazak s mobilnog protetskog rješenja na fiksno.
To znači da pacijent nakon nekoliko godina, ako se ne osjeća ugodno s protezom, može odlučiti staviti keramičke krunice na implantatima, što je kod all-on-4 sistema nemoguće. S obzirom na to da se kod all-on-4 sistema dva od četiri ugrađena implantata moraju postaviti pod uglom i naknadno se ne mogu iskoristiti za fiksni protetski rad.