Dječija stomatologija vodi brigu o zdravlju usta i zuba djece od rođenja pa do njihove 18. godine.

Pozitivan uzor

U tom periodu se odigravaju najvažnije faze razvoja djeteta, samim tim taj period obilježavaju i brojne promjene u predjelu usta i lica. 

Najveća i najvažnija razlika između dječije stomatologije i ostalih stomatoloških grana jeste u objektu rada: dijete nije umanjeni čovjek, već je to ljudsko biće u razvoju. Dijete ispod tri godine ne vrijedi uvjeravati i objašnjavati mu korisnost našeg rada, već u njemu treba izazvati takvo raspoloženje da ono samo poželi naš rad.

To se najbolje postiže korištenjem pozitivnog uzora, a u toj dobi to su roditelji.

Ovo je ključ uspjeha u radu s djecom. On se postiže načinom pristupa stomatologa i stomatološke sestre djetetu, uređenjem ambulante, ali i prema psihološkom tipu djeteta.

Ambulanta u kojoj se primaju djeca, treba da sadrži mnogo detalja koji će djeci odvlačiti pažnju od osnovnog sredstva za rad – stomatološke stolice.

Dva pristupa

Skoro sva djeca u stomatološku ambulantu prvi put dolaze s većom ili manjom količinom straha. Dijete ulazi u ambulantu oklijevajući, gleda ordinaciju i osoblje s nepovjerenjem, stišće se uz roditelja, šuti i nerado odgovara na postavljena pitanja.  

Stomatolog bi povjerenje djeteta trebalo da osvoji u toj mjeri da roditelji mogu slobodno biti izvan stomatološke ambulante. U gradnji povjerenja, stomatolog koristi dva pristupa, u prvom djetetu polako objašnjava sve što ga zanima i dijete se kroz igru upoznaje sa stomatološkim instrumentima. 

 U razgovoru s roditeljima stomatolog saznaje detalje o djetetu, koje igračke voli, ima li brata ili sestru. U tom pristupu stomatolog je izuzetno prijateljski nastrojen ka djetetu.

Vrijeme i strpljenje

Ukoliko se dijete previše unese u igru, nemirno je ili lupa nogama, tada je na stomatologu da drugim autoritativnim pristupom (malo dubljim i oštrijim glasom) da djetetu do znanja da mora biti mirno. Uspostavljanje kvalitetnog odnosa s djetetom traži vremena i strpljenja.