I muškarci u zrelim godinama ulaze u klimaks koji se kod njih zove andropauza, a kod žena menopauza. Bitna razlika je u tome što svaka žena zna da menopauza nastupa sa prestankom menstrualnog ciklusa, dok se promjene kod muškaraca dešavaju sporije i mnogo su manje uočljive.  Kod njih se simptomi javljaju već poslije pedesete godine kada proizvodnja muškog hormona testosterona polako počinje opadati. 

Prvi znaci smanjenja lučenja muških spolnih hormona ispoljavaju se u postepenom opadanju ukupne životne vitalnosti, prije svega dolazi do smanjenja mišićne mase i snage, potom i do poremećaja metabolizma, a samim tim i povišenog nivoa šećera u krvi. Smanjuje se i gustina kostiju i povećava rizik od osteoporoze, stvaraju se masnoće u krvi, a problem postaje i gojaznost (masno tkivo se naročito taloži u predjelu stomaka).  Kod mnogih dolazi i do povećanja viskoziteta krvi. Ta zgusnuta krv opstruira normalan protok, pa su češći moždani i srčani udari i začepljenja karotida. 

U tom periodu kod muškaraca se i psiha mijenja, slično kao kod žena. Njihove partnerke prosto ih ne prepoznaju jer više nisu tako prijatni i raspoloženi. Mnogi pate od nesanice i umora, neki čak postaju agresivni i iracionalni, a često se u njima budi i potreba za dokazivanjem. Zbog toga je u život muškarca poslije pedesete godine ponekad neophodno uključiti psihijatra ili psihologa koji bi im savjetima pomogli da prevaziđu krizu srednjeg doba, a da ne naruše svoje zdravlje. 

Mada ovaj period ni kod žene ni kod muškarca ne predstavlja „gašenje organizma”, muškarci se plaše spolne nemoći više nego srčanog udara ili bilo koje druge bolesti. Ali, andropauza ne mora značiti da su problemi koji tad nastanu znak impotencije: velika preopterećenost, zamor, brige, stres i nezadovoljstvo utječu na smanjenje libida, a kasnije i na potenciju, što je najčešće psihogenog, potom i neurogenog, vaskularnog porijekla.  

Kad riješe psihičke probleme kod većine sve „proradi”. Međutim, mnogi su u tim okolnostima skloni posegnuti za pomoćnim ljekovitim sredstvima, a trebali bi znati da postoje kontraindikacije i da ta sredstva mogu izazvati moždani udar ili infarkt, i to mnogo češće nego što se misli. Zato bi se prije posezanja za takvim sredstvima obavezno trebali posavjetovati se sa urologom, endokrinologom i psihijatrom.

U ublažavanju simptoma andropauze može pomoći nadoknada testosterona (ako je snižen, što nije pravilo), ali su liječnici vrlo oprezni kad daju hormone i kod muškaraca, jednako kao i kod žena.

Pitanje „dati ili ne dati hormone” i dalje ostaje otvoreno jer se pojavljuje jedan apsurd. Naime, gotovo svi muškarci u periodu andropauze imaju hiperplaziju (uvećanje) prostate. Kako se hormoni smanjuju, prostata se uvećava. Kod hiperplazija i karcinoma prostate upravo se „ide” na uništavanje testosterona. Zato se sprovode studije kako bi se ispitalo i precizno utvrdilo šta se postiže dodavanjem muških hormona. To može pozitivno djelovati na povrede glave i oštećenja mozga, tako da mlađim muškarcima, koji nemaju kontraindikacija, nego iz drugih razloga imaju manjak hormona, testosteron treba dodati do nivoa srednje vrijednosti.  Međutim, većina liječnika taj hormon ne bi dala starijim osobama, pogotovo ako su imali karcinom jer bi to bila potencijalna opasnost po njih. 

Da bi se nivo dobrog stanja podigao, mišićna masa vratila, izbjegla osteoporoza, popravilo raspoloženje i smanjio rizik od obolijevanja krvnih sudova i karcinoma, organizmu treba dodati ono što mu nedostaje, ali prvenstveno na prirodan način. Umjesto jakih sireva treba jesti mladi, uvesti više povrća i voća u sirovom stanju, kao i blaža mesa, na primjer piletinu i što više ribe. Jelovnik namijenjen muškarcima u pedesetima, prosječne visine i težine koji 3 puta sedmično odrađuju trening izdržljivosti te imaju snižen testosteron bazira se na oko 2400 kcal, s prosječnim unosom bjelančevina 150 g, masti 70 g te ugljikohidrata 300 g dnevno.. 

Također, treba provoditi što više vremena na čistom zraku, biti u dobrom društvu, ako je moguće češće, a kraće koristiti godišnji odmor, i, naravno, otkloniti sve faktore rizika provjerom gustine kostiju i redovnim kontrolama kod kardiologa, urologa i endokrinologa.