Vrsta epileptičnog napada, noćna epilepsija, javlja se tokom spavanja, a manifestira se kao tonično-klonični napadi ili napadi odsutnosti.

Tačan uzrok ovisi o pojedincu, ali može uključivati ​​genetske faktore, povrede mozga ili druga medicinska stanja.

Različiti tipovi

Tokom spavanja mogu se pojaviti različiti napadi, a neki tipovi su češći noću, kao što su juvenilna mioklona epilepsija (JME), buđenje tonično-kloničnih napada, benigna rolandična epilepsija, Landau-Kleffnerov sindrom i epilepsija frontalnog režnja.

Noćna epilepsija prvi je put identificirana 1981. tokom EEG studije koja je uključivala pet osoba. Napadi mogu započeti u bilo kojoj dobi 1 – 60 godina i mogu se pojaviti u bilo kojem dijelu mozga, bez obzira na druge nazive stanja.

Prepoznavanje simptoma

Prepoznavanje noćnih napada je izazovno jer se javljaju tokom spavanja. Uobičajeni znakovi uključuju jutarnje glavobolje, zbunjenost ili gubitak pamćenja, mokrenje u krevet, škripanje zubima, grizenje jezika, pospanost, pojačani napadi tokom dana, trzajevi, ukočeni udovi, uvijanje, okretanje ili pokreti zdjelice i neobjašnjive modrice ili povrede.

Osoba može imati do osam ili više napada po noći, koji traju od nekoliko sekundi do nekoliko minuta.

Osoba može, ali i ne mora biti svjesna napada. Vođenje detaljne evidencije o sumnji na napade ključno je za pružatelja zdravstvenih usluga.

Dijagnosticiranje i rizici

Dijagnoza uključuje sveobuhvatnu procjenu neurologa ili epileptologa, koja može uključivati historiju bolesti, sistematski pregled, EEG, noćna video studija spavanja, CT ili MRI skeniranje, genetsko testiranje.

Noćni napadi mogu varirati u težini i predstavljati rizike kao što su povrede od padova ili komplikacije zbog gubitka tjelesnih funkcija. Nisu progresivni, ali mogu trajati cijeli život, iako mogu biti privremeni kod djece (noćna epilepsija kod djece).

Većina ljudi ne doživljava intelektualne komplikacije, ali neki mogu razviti intelektualne teškoće, poremećaje raspoloženja ili probleme u ponašanju. Savjetovanje sa zdravstvenim djelatnikom ključno je za procjenu rizika i provedbu sigurnosnih mjera.

Sprječavanje napada

Iako se ne mogu u potpunosti spriječiti, nekoliko mjera može smanjiti njihovu učestalost i ozbiljnost dovoljno sna, izbjegavanje alkohola i kofeina, uzimanje propisanih lijekova, vođenje dnevnika napada, nošenje narukvice s medicinskim upozorenjem, istraživanje lijekova protiv epilepsije, operacija ili implantiranih uređaja ako je potrebno.

Kako bi efikasno upravljali noćnim napadima, postoji par stvari koje možete učiniti.

1. Obavijestite bliske osobe o stanju, nosite medicinsku identifikaciju

2. Promijenite okruženje spavanja kako biste smanjili rizik od povreda

3. Razgovarajte o podršci partnera tokom napada, dajte prioritet brizi o sebi, uključujući smanjenje stresa, redovnu tjelovježbu i zdravu prehranu

4. Razmislite o aplikacijama za mentalno zdravlje za upravljanje stresom i tjeskobom

5. Posavjetujte se s pružateljima zdravstvenih usluga u vezi s ograničenjima vožnje i rada.

Briga za djecu 

Posebna pažnja je potrebna za djecu koja imaju noćne napadaje. Savjeti uključuju:

1. Stvaranje sigurnog okruženja za spavanje

2. Informiranje školskog osoblja i njegovatelja

3. Održavanje redovne rutine spavanja

4. Izbjegavanje stimulansa i dnevnog drijemanja

5. Poticanje redovnog vježbanja, ali ne navečer.

Ako sumnjate na noćne napade, posavjetujte se s neurologom ili epileptologom kako biste odredili vrstu napada, identificirali okidače, prilagodili lijekove i izradili plan liječenja. Iako noćni napadi mogu biti uznemirujući, postoje načini za upravljanje i smanjenje njihove pojave.