Ministar za evropska i sjevernoamerička pitanja Velike Britanije Stiven Dauti (Stephen Doughty) odgovarao je na brojna pitanja svojih kolega u britanskom parlamentu, koje jako zanima situacija u našoj državi. Najviše zbog neizvjesnosti koju su prouzrokovali potezi Milorada Dodika i njegovih saradnika.Ako se neko i dvoumio, Dauti je odagnao sumnje te jasno i glasno poručio kako su ti potezi vrlo opasni i, prije svega, neustavni. Naglasio je da nanose štetu narodu entiteta RS koji ih je ujedno i birao, a oni rade sve samo ne u korist građana.Dauti je potcrtao podršku Velike Britanije suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i iznio ozbiljnu zabrinutost da se u BiH urušavaju mir i sigurnost te krši Mirovni sporazum.Otvoreno je rekao da Velika Britanija radi veliki diplomatski posao iza scene.Potvrdio je i ono što i drugi tvrde, a to je da postoji jedinstvo u međunarodnoj zajednici o Dodikovim antiustavnim potezima te je naglasio da postoji mogućnost saradnje s EU o pitanju vanjske politike, a samim time i povratka u misiju EUFOR-a "Althea“.Stiven Dauti rođen je 15. aprila 1980. u Kardifu, a član je Laburističke stranke.

Jasno i glasno poručio kako su potezi Dodika vrlo opasni i, prije svega, neustavni

Dauti: Govorio pred britanskim parlamentom

Stiven Dauti: Visoka diplomatija

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, bjegunac od bh. pravosuđa, nije propustio priliku, praktično, poistovjetiti se s Marin Le Pen (Marine), francuskom desničarskom političarkom koja je osuđena za pronevjeru više od 3,7 miliona eura iz fondova Evropske unije za njenu stranku Nacionalno okupljanje."Je suis Marine“, status je koji je Dodik objavio s nepoznate lokacije nakon presude, a potom se javio i objavom iz Moskve, kalkulirajući s pozicijom žrtve i političkog progona, koristeći priliku da uzdahne i nad vlastitom sudbinom.- Kada ne mogu pobijediti na izborima, pokušaju vas uništiti preko sudova - između ostalog je napisao Dodik.Premda je stranka Le Pen jučer pozvala na proteste širom zemlje, a ona izrazila neslaganje s presudom i, zapravo, osudila „političku odluku“, ona za razliku od Dodika ipak poštuje zakone svoje zemlje. Uz poruku da neće dopustiti da je na takav način eliminišu, Le Pen je zatražila da sud požuri sa žalbenim postupkom.- Put je mali. Svaki je uzak, ali postoji - izjavila je Le Pen.Upravo bi Dodiku, koliko god se trudio ostati nepobjediv, bilo pametnije priznati stvarnost, krenuti pravnim putem i okončati cijelu agoniju.Jer, i to što daje stotine hiljada dolara za lobiranje u svoju korist, kako bi sebi pokušao skinuti međunarodne sankcije, pa i sastajanje s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom, teško da će mu pomoći da se izvuče iz političkog blata u koje je zaglibio.Neugodno jeste,, ali -„C'est la vie“- to je život. Neko Dodiku treba reći da političke kalkulacije nisu vječne, a ni boravak na tajnim ili polutajnim lokacijama. Sudovi postoje da osiguraju pravdu i pravičnost.&nbsp;

Iako je Le Pen osudila "političku odluku", ona za razliku od Dodika poštuje zakone svoje zemlje

C'est la vie

Radost Bajrama donekle je prigušila strepnja zbog opasnog poigravanja s mirom i udara na državne institucije. Sve s ciljem odbrane pojedinca, koji je umislio da je njegova sudbina važnija od stotina hiljada drugih i koji je vjerovao da će nacionalnim interesima moći manipulirati do penzije na koju dok god diše, ni on, ni oni oko njega i ne pomišljaju.U pitanju je manipulator, koji je u izljevu vlastite bahatosti sam sebe tužio, pa se nakon prvostepene presude pokajao. Političar kod kojeg nije jasno da li danas misli isto kao jučer, jer je ratne zvaničnike ispraćao u Hag kao zločince, a neke od njih po povratku uz počasti dočekivao. U skladu s ličnim potrebama, zločine je nazivao pravim imenom, da bi ih potom negirao. Usvajao je i zakone koji mu se danas ne sviđaju, navodno je zabranio SIPA-i da djeluje u RS, a potom se opet predomislio. Radi se o nepredvidivoj osobi koja je na vlast došla uz svesrdnu podršku Evrope, koja se zalagala za EU i NATO put, koja je skupa s kolegama iz FBiH desetine hiljada mladih katastrofalnom politikom otjerala u zemlje EU, dok ostatak stanovništva uvjerava da je evropski put štetan za RS.Skriven od javnosti, potjernica i policijskih organa, Milorad Dodik u tajnom skrovištu danas čeka termin za prijem kod Vladimira Putina, jedine adrese na kojoj ga još žele vidjeti.Ipak, osim strepnje građana, Dodikov suludi plan izazvao je i kontraefekt, pa je poprilično zbio redove svih racionalnih i dobronamjernih ljudi u oba bh. entiteta. Oni shvataju ozbiljnost situacije, dižu glas protiv zloupotrebe institucija za lični interes i ne pristaju da slijede politike koje ih ponovo vode u neizvjesnost. Nakon jasnog odgovora uposlenih u državnim institucijama, opozicionih partija, pojedinih intelektualaca, dobar dio građana putem medija ili društvenih mreža glasno se usprotivio kršenju Dejtonskog sporazuma. Istovremeno, broj prazničnih čestitki kao da nikada nije bio veći, a u sivilu svakodnevice izdvajaju se vijesti o ljudskoj dobroti i komšijskoj solidarnosti.Kod Prozora svećenik Branko Jurić organizirao iftar za komšije Bošnjake, FK “Radnik” iz Bijeljine za gostujuće navijače iz Sarajeva, dok je u Rudom imam Said ef. Junuz komšijama Srbima dijelio bajramske balkave. Mladi Ljubušak Josip Jelinić već danima, s križem na leđima, putuje cijelom Bosnom i Hercegovinom, odajući počast žrtvama rata i svojim „Hodom za pomirenje naroda u BiH“, najavljujući neko novo, bolje i ljepše vrijeme.&nbsp;&nbsp;

Dodikov suludi plan izazvao je i kontraefekt, pa je poprilično zbio redove svih racionalnih i dobronamjernih ljudi u oba bh. entiteta

Glasovi razuma

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović proteklih dana poslao je snažne poruke važnosti očuvanja zajedništva, mira i dobrote u i među ljudima. Prvo je to učinio u bajramskoj poruci posljednjeg dana ramazana, a potom i na hutbi koju je održao u Gazi Husrev-begovoj džamiji za Bajram, ali i jučer, kada smo obilježili Dan šehida.Ukazao je na političke nasrtaje od onih iz BiH i van nje, ali i na prijetnje teško stečenom miru.Pozvao je na jedinstvo i međusobno poštovanje, istaknuvši da je nasilje prema domovini grijeh, a da je naša Bosna i Hercegovina dovoljno velika za sve građane, koje god vjere i narodnosti da su. Podsjetio je na poginule koji su se borili za mir i da nešto takvo ne smije da nam se ponovi.I u danima najveće političke neizvjesnosti i direktnim napadima na državnost jedine nam Bosne i Hercegovine, reis Kavazović je dovio za međusobnu ljubav i poštovanje, razgovor i dostojanstvo, lijepu riječ i prestanak zavade.Reis Husein ef. Kavazović rođen je 3. jula 1964. godine.

Dovio je za međusobnu ljubav i poštovanje, razgovor i dostojanstvo, lijepu riječ i prestanak zavade

Husein ef. Kavazović: Neophodne poruke mira

Osnovni razlog pravljenja kalendara i „mjerenja“ vremena je činjenica da su agrarne kulture zavisile od meteoroloških odlika podneblja. Potreba da se znaju periodi suhih i vlažnih razdoblja su natjerale drevne civilizacije da stvore svoje kalendare. To je bio period razvoja astronomije jer su uočene neke nebeske zanimljivosti – od perioda dana do identičnog položaja zvijezda na nebu u određenom periodu godine. Stari Egipat je zavisio od vode rijeke Nil te je Nova godina počinjala s njegovim visokim vodostajem koji se ponavljao svakih 365 dana. To je vrijeme koje je bilo potrebno da zvijezda Sirius zauzme identičan položaj na nebeskoj sferi.<h2>Mjesečeve faze</h2>Odavno je jasno da je 365 dana period koji je potreban da Zemlja obiđe oko Sunca. Zbog toga se svi kalendari ovog tipa zovu „solarni“, a egipatski je imao trinaest mjeseci – dvanaest po trideset dana i jedan od pet dana. Taj trinaesti je bio poznat kao „prazni“, jer se za djelovanje u njemu nije plaćao porez. Gaj Julije Cezar je, zbog činjenice da okretanje Zemlje traje 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi duže od 365 dana, uveo pojavu „prestupne godine“. Svaka četvrta godina je imala 366 dana, a datum koji se u njoj javljao je 29. februar. Rimljanima prva dva mjeseca, koji su generalno zimski, nisu imali neki značaj. U njima se nisu bavili agrarom niti su išli u ratove. Zbog toga neki mjeseci, koji su nama od devetog do dvanaestog, nose nazive po brojevima od sedam do deset na latinskom jeziku (septem, okto, novem, decem). Osim kalendara koji se zove „Julijanski“, drugi solarni kalendar je dobio ime po Papi Grguru IX. On je krajem XVI stoljeća napravio reviziju kalendara te uočio da se isti svakih 128 godina mora „namještati“. Razlika dva kalendara od 1582. godine je trinaest dana, a ista se najbolje vidi kroz obilježavanja Božića. Pravoslavne crkve koje su ostale vjerne starom kalendaru obilježavaju Božić 7. januara, a one koje prate novi (Gregorijanski) kalendar isti obilježavaju 25. decembra. Zbog razlike u kalendarima navodi se podatak da su sportisti Rusije zakasnili na Olimpijadu 1908. godine u Londonu, a čuvena Oktobarska revolucija je bila u novembru!Za razliku od praćenja dužine kretanja Zemlje oko Sunca neki narodi su se odlučili da prate nama najbliže nebesko tijelo i njegovo kretanje oko Zemlje. Promatrajući nebo od davnina se primijetila jedna neobična pojava – Mjesečeve faze. S obzirom na činjenicu da Mjesec ne proizvodi svoju svjetlost nego reflektuje Sunčevu, različit položaj nebeskih tijela nam daje prividno drugačiji oblik Mjeseca na nebu. Razlika između dvije faze traje sedam dana, a kalendari ovog tipa se zovu „lunarni“. Brojni narodi, uključujući Kineze, Hinduse, Jevreje i Arape, koriste ovaj vid kalendara. Novi kalendarski mjesec počinje kada je faza mladog Mjeseca, a godina traje dvanaest mjeseci. Za razliku od solarne godine ova traje deset dana kraće. Kada se „saberu“ svi mjeseci lunarnog kalendara (šest po 30 i šest po 29 dana) dobije se godina u dužini od 355 dana.<h2>Perzijski jezik</h2>Svakako jedan od poznatijih lunarnih kalendara je onaj po Hidžri. Orijentalna kultura je na ove prostore donijela i drugačiji izraz za kalendar – vaktija. Osim što određuje lunarni kalendar, vaktija prati i dnevno kretanje Zemlje oko svoje osovine zbog pet dnevnih molitvi kod muslimana. Upravo u subotnjoj večeri 29. marta je faza mladog Mjeseca koja označava kraj ramazana - mjeseca posta. Ova činjenica označava da počinje novi mjesec po lunarnom kalendaru koji se zove ševal. Prvi dan ovog mjeseca označava početak najvećeg praznika kod muslimana – Bajrama. Zanimljivo da je naziv ovog praznika došao iz turskog preko perzijskog jezika. Arapi bajram zovu eid, a ovaj koji nastupa nakon ramazana Eid al – Fitr. Još jedan veoma značajan izraz kod muslimana dolazi iz perzijskog jezika – abdest (ab-voda; dest-ruka).U nedjelju, 30. marta, u 7.12 će se klanjati bajram-namaz. Inače dnevne molitve se ravnaju po lokalnom, a ne po zonalnom vremenu. Za razliku od gradskih mahala u kojima se često može čuti „Bajram barečula“, ovaj praznik se čestita sa „Bajram šerif mubarek olsun“. Brojne izraze stranog porijekla smo „modificirali“ te se to desilo i čestitkama za bajram. Kada se zna da smo od njemačkog „Feuerzeug“ stvorili riječ „fajcag“ onda nam ni „Bajram barečula“ ne treba biti iznenađenje. Kada se uporede kalendari, jedna činjenica je primjetna – Bajram svake godine dođe deset dana ranije. Ovo je posljedica razlike dužine solarne (365) u odnosu na lunarnu godinu (355 dana).Za razliku od Arapa, Jevreji „sustižu“ solarni kalendar. Zanimljivo je da je trenutno 5785. godina, a da je svaka treća godina prestupna i ima trinaest mjeseci ili 385 dana. Na ovaj način se ovaj kalendar „poklapa“ sa solarnim. Drevne civilizacije kao što su Grčka i Rim, uzimale su druge događaje za početak nekog novog doba. Tako je to za Grke to bila prva Olimpijada (776. pr.n.e.), a za Rimljane nastanak tog vječnog grada (753. pr.n.e.). Za ogroman dio Planete „zapadne kulture“ trenutno je 2025. godina i označava period od Isusa Krista. I tu postoje nesuglasice pa u Etiopiji smatraju da je trenutno 2017. godina. U Iranu se koristi solarni kalendar, Nova godina se obilježava prvog dana proljeća, a vrijeme računa od Hidžre te im je sada 1403. godina. Najviše „godina“ ima stari Vizantijski kalendar koji je računao vrijeme od „Velikog potopa“. Prema tom kalendaru trenutno je 7533. godina.Ovog vikenda se dešava još jedna „namještena“ stvar koja se vezuje za vrijeme. Period razvoja industrije je zahtijevao „duži dan“, odnosno da se poveća radna efikasnost na dnevnom svjetlu. Osnovni razlog uvođenja „ljetnog vremena“ je energetska ušteda. Zanimljivo da se ova pojava prvi put dogodila u Prvom svjetskom ratu, kada su 1916. godine sat „unaprijed“ pomjerili Njemačka, Austrougarska i Velika Britanija. Naše pravo vrijeme je „zimsko“ te ne treba ni koristiti taj izraz. Kazaljke na satu se pomjeraju u posljednjem vikendu oktobra i posljednjem vikendu marta. U nedjelju u dva ujutru kazaljka će se pomjeriti na tri te će se „dodati“ sat. U oktobru se pravi suprotna pojava te se kazaljka vraća s tri na dva sata.<h2>Ljetno vrijeme</h2>Neke države Afrike i Azije nikada nisu uvele ljetno vrijeme, a zanimljivo je da su određene odlučile da se više ne vraćaju na stvarno (zimsko) vrijeme. To su Turska i Rusija, koje ovu činjenicu opravdavaju uštedom energije. Inače postoji ideja da se i u Evropi ostavi samo ljetno vrijeme, ali je ta odluka prolongirana zbog problema s pandemijom koronavirusa prije nekoliko godina.Često se kaže da je ovo ona noć kada spavamo sat „kraće“, a poznata je i lokalna šala o pomjeranju sata – i to iz dnevne u spavaću sobu! Ove godine Ramazanski bajram „pada“ u nedjelju, dan koji je ispunjen radošću i obiteljskim okupljanjima. Istovremeno pomjeranje kazaljke na satu donosi dodatnu dinamiku u naš svakodnevni život te nas, iako se čini da su ove dvije stvari nespojive, podsjećaju da je promjena neizbježna. Ovaj spoj tradicije i modernosti nas podstiče na razmišljanje o načinu balansiranja duhovnosti, tradicije, kulturne baštine te svakodnevnih obaveza i potragu za odgovorom na pitanje – kako se prilagoditi promjenama koje dolaze!?Davno su Rimljani rekli „Tempus fugit“, što doslovno znači „vrijeme bježi“. Osim što ga mjerimo kalendarima, moramo biti svjesni da je ono nepovratno prolaznog karaktera, a na nama je da ga osmislimo i iskoristimo na najbolji mogući način – bez obzira koja (nam) je godina i koji kalendar koristimo!Svim muslimanima Bajram šerif mubarek olsun, a ostalima želja da se pridruže svojim susjedima u njegovom obilježavanju – naravno, uz baklavu!<h2>Početak 1447. godine po Hidžri</h2>Različite civilizacije uzimaju drugačije događaje za početak nekog svog novog doba. Hidžra je bila 622. godine te je to vrijeme početka novog doba kod Arapa, a sekundarno i drugih muslimana. Logika bi bila da je sada 1403. godina po Hidžri, ali činjenica da lunarna godina traje deset dana kraće je stvorila formulu po kojoj se računa ta godina (H = 33(2025-622)/32). Kada se 25. juna 2025. godine pojavi mladi Mjesec on će označiti početak 1447. godine po Hidžri.

Osim što vrijeme mjerimo kalendarima, moramo biti svjesni da je ono nepovratno prolaznog karaktera

Zubić: Kako se prilagoditi promjenama koje dolaze

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Bajram, kalendari i "pomjeranje" sata - spoj tradicije i promjena

Ruskinja Ljudmila Babić se 2013. godine doselila u Sarajevo iz Arhangelska.Dvije godine kasnije, odlučila je prihvatiti islam za svoju religiju, a tada je odlučila i uzeti hidžab kao dio svog identiteta.To se dogodilo 27. noći ramazana, kada je, posmatrajući vjernike tokom molitve, osjetila da pripada tom miljeu. Smatra da je tada donijela pravu odluku i nije se pokajala. U domovini se nije mnogo susretala s islamom, već ga je izučavala više s kulturološke strane, uporedo s drugim religijama. Dolaskom u glavni grad BiH svjesnije je pristupila tome i osjetila da je to ono što je blisko njenom srcu. Iako joj je porodica u Rusiji, Mila, kako je prijatelji odmilja zovu, ostala je da živi u Sarajevu sa svojom kćerkom, u gradu u kojem su ugodno osjeća i s ljudima s kojima dijeli životnu svakodnevicu.Sada ispraća deseti ramazan koji je ispostila.

Zavičaj u dalekom Arhangelsku zamijenila za Sarajevo

Ljudmila Babić: Prava odluka

Najavio je Milorad Dodik da će pokrenuti važne međunarodne aktivnosti prije svega nekoliko dana.Da bi napustio državu, morao je prvo ilegalno da pređe granicu BiH i Srbije, a onda ga je u Beogradu dočekao avion koji je doletio iz Banje Luke. Zamisli te ironije da u vlastitoj državi ne možeš da poletiš avionom, nego da kao najveći kriminalac, ubica, narkodiler moraš da ideš u drugu državu.Ipak, kao kula od karata se sve razbilo na prvoj od tih međunarodnih aktivnosti. Otišao je u Izrael, gdje su mu rekli da je nepoželjan nakon što je Sud BiH zatražio da se za njim raspiše međunarodna potjernica, što još moraju odobriti u sjedištu Interpola. On je ponižen i od „Jerusalem posta“, koji je objavio da ih je Dodik molio da gostuje u njihovom podcastu.Možda nije Izrael neki najbolji primjer demokratije, možda i sagovornici na samitu jesu razni ultradesničari, ali kakav god da bio ovaj događaj, oni nisu spremni srozavati svoju reputaciju zbog osobe koja će, izvjesno, prije ili kasnije, u BiH ili nekom drugom dijelu svijeta biti uhapšena.To se najbolje moglo čuti i ranije od zvaničnika Vlade Italije, koju predvode desničari, gdje je pružena jasna podrška institucijama BiH i gdje su osuđeni separatistički potezi RS.Možda će Dodik dobiti malo na vremenu, jer je Srbija uputila primjedbu na zahtjev za Interpolovom potjernicom, možda se uspije tako vratiti i do Srbije, možda stigne i do još jedne destinacije, ali je činjenica da će u rodne Laktaše morati doći ilegalno.Nakon tog dolaska u Laktaše, izvjesno je da neće moći zapadnije o Bosanskog Novog, a sve istočnije od Lončara i Pelagićeva će mu značiti rizik od hapšenja. Može on tako sigurno još dugo s gomilom naoružanih policajaca, no da li je to stvarno život koji je dostojan čovjeka? Na slobodi si, a osjećaš se zatočeno.&nbsp;

Dodik nema podršku ni ultradesničara, a postavlja se pitanje dokle idu njegove egzibicije

Usamljen u pogubnim politikama

Fotografije renomiranog, svjetskog i bosanskohercegovačkog fotografa Milomira Kovačevića Strašnog umjetnost su sama za sebe. Čini se da ih pravi tako bezazleno, onako usput, a toliko jaku poruku šalju. I danas kao i onih kobnih 90-ih godina i agresije na Bosnu i Hercegovinu.Raju Sarajeva tokom opsade grada fotografirao je gotovo na svakom ćošku. Po danu, po noći. Na ulicama ili u zamračenim klubovima. Razvijao filmove u mračnim komorama i ostavio svjedočanstva za sve generacije koje dolaze. To je njegov put i životni zadatak koji je odabrao – biti foto-hroničar historije, čuvati i oživljavati sjećanja. Na dobro, na loše, na život, na smrt.A šta bolje to može učiniti nego fotografija.Sutra u svom Sarajevu otvara izložbu „Djeca rata, ljudi mira“ u okviru koje će pokazati fotografije djece na ulicama grada tokom opsade i iste te ljude, koji su pristali biti dijelom ovog projekta, na istim mjestima decenijama poslije.Kako često voli reći, nije bio ratni fotograf, već fotograf u ratu. Izbora nekog nije ni bilo. Već da uvečer izađe na ulice i prati gdje ima svjetla, odnosno struje, pa trkom do tog mjesta da razvije filmove. I tako iz dana u dan.A njegove fotografije su ostale i ostaju vječne.Milomir Kovačević Strašni rođen je 1961. godine u Čajniču.

Put i životni zadatak koji je odabrao - biti foto-hroničar historije

Milomir Kovačević Strašni: Vječna sjećanja

Ohrabrujuće zvuče informacije da Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) nastavlja djelovati na prostoru RS i da joj njene nadležnosti režim iz ovog entiteta, predvođen Miloradom Dodikom, nije uspio oteti. Potvrdila je to i akcija “Test” u Banjoj Luci, koju su policijski službenici SIPA-e izveli prema nalogu Suda BiH i pod nadzorom Tužilaštva BiH.Neuvjerljivo su zvučala opravdanja predsjednika NSRS Nenada Stevandića da se ne smije dozvoliti da političku krizu zloupotrijebe kriminalci, dileri droge i ubice, te da će MUP RS ipak sarađivati sa SIPA-om u slučajevima pranja novca, trgovine drogom, sprečavanja ubistava. Nakon ranijih najava predsjednika RS i predvodnika napada na državne institucije Milorada Dodika da će pripadnici Tužilaštva BiH i SIPA-e BiH biti privedeni ako se pojave u RS, ali i nakon usvajanja neustavnih zakona u NSRS, kojima se rad Suda i Tužilaštva BiH i SIPA-e eksplicitno zabranjuje u ovom entitetu, ovakve izjave predstavljaju posipanje pepelom. One, s jedne strane, pokazuju da je u secesionističkim glavama prisutno i zrno razuma koje ih čini svjesnim težine krivičnog djela koji su počinili, a, s druge, da se zakoni za koje su poslanici u NSRS digli ruke naknadno, ipak, mogu slobodno interpretirati, u skladu s interesima onih koji su ih i predložili.S druge strane, SIPA djeluje u situaciji kada Vijeće ministara BiH nije prihvatilo ostavku direktora Darka Ćuluma, pa je on formalno i dalje na toj poziciji, iako ne dolazi na posao. Zakonom o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu direktoru su date široke ovlasti rukovođenja Agencijom. SIPA trenutno nema zamjenika direktora, ali bi i njegove nadležnosti bile da mijenja direktora za vrijeme njegovog odsustva, “ispunjava pojedine dužnosti koje mu prenese direktor, te obavlja zaduženja koja mu, prema potrebi, dodjeljuje direktor s ciljem efikasnog i pravilnog obavljanja poslova SIPA-e”. Tako dolazimo i do člana zakona, koji SIPA-i velikim dijelom veže ruke u periodu kad se očekuje da njena Jedinica za specijalnu podršku, nakon što dobije takvu naredbu, realizira akciju hapšenja osumnjičenih i na taj način okonča krizu i strah kod građana. Ova jedinica specijalizirana je za izvršavanje visokorizičnih zadataka, kakvim je ocijenjeno i privođenje Dodika, Viškovića i Stevandića. Radi se o elitnoj jedinici, koja je proteklih godina uhapsila više od 700 osumnjičenih za najteža krivična djela.- JSP obavlja najzahtjevnije i najsloženije taktičke i operativno-tehničke policijske radnje, primjenjujući policijska ovlaštenja u visokorizičnim situacijama kada su neophodne posebne vještine, obučenost i oprema – jasno je precizirano članom 18. Zakona, kao i to da upotrebu ove jedinice odobrava... direktor.

Nadležnosti SIPA-e režim iz entiteta RS nije uspio oteti

Posipanje pepelom

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je na najbolji mogući način započela kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Dvije pobjede u dva odigrana susreta je nešto što nisu očekivali ni najveći optimisti, a veliki trijumfi iznjedrili su i neke nove heroje.Jedan od njih je Arjan Malić, defanzivac Šturma iz Graca, koji je sa svega 19 godina briljirao u oba susreta. Šta tek reći na činjenicu da je on upao na spisak kao alternativa, jer se Jusuf Gazibegović, njegov bivši klupski saigrač, povrijedio i ostavio mu prostor.Došao je možda kao zamjena, ali vrlo vjerovatno to više nikada neće biti u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.O kakvom blagu pričamo, dovoljno je reći i da ga je aktuelni austrijski selektor Ralf Rangnik (Rangnick) uvjeravao da obuče dres Austrije. Arjanov odgovor, ako karijera nastavi u pravcu u kojem se kreće, postat će legendaran.- Ma, mogu oni doći. Mogu ja i sjesti s njima i porazgovarati. Ali, moja želja je samo jedna, moja odluka je već davno donesena – bio je jasan 19-godišnji "Zmaj“.Čak je i nakon gola u Ligi prvaka, san snova za 99 posto svjetske populacije, ispalio samo jedno: „Odluka je da igram za Bosnu“, ne spominjući uopće debitantski gol u najvećem svjetskom klupskom takmičenju.Nakon pobjede nad Kiprom čak je i poveo navijanje, a s njim je zapjevao cijeli stadion, ali i cijela BiH. Da nam ih je više kao ti, gdje bi nam kraj bio, dragi Arjane.

Došao kao zamjena, ali vrlo brzo dokazao kvalitet

Arjan Malić: Novi heroj "Zmajeva"

Cijene u BiH nastavljaju rasti, a s poskupljenjima prosječan građanin se već dugo bori. Šokantna je činjenica da su zbog rasta cijena značajnom dijelu građana životni troškovi veći od prosječnih primanja.Kada se svi troškovi "bace“ na papir i podvuče crta, veliko je pitanje šta ostaje u novčaniku prosječnog građanina? Reklo bi se - gotovo ništa, dok se za „minusom“, obavezno, poseže u slučaju vanrednih izdataka, kojih ne manjka i koji se samo pukom srećom mogu izbjeći. O posebnom fondu, onom za zdravlje, rijetko ko i razmišlja, a, uprkos zdravstvenom osiguranju, i obična upala prilično može ispuhati novčanik.Dok većina u ovoj zemlji jedva spaja kraj s krajem, akcija, ako se tako mogla i zvati, bojkota trgovina nije dala nikakve rezultate, a teško da će ih građani vidjeti i od famoznih „zaključanih cijena“.Recept vladajućih koji su, eto, privoljeli trgovce da pokažu dobru volju i kao spuste, a potom „zaključaju“ cijene određenih prehrambenih te higijenskih proizvoda nije nikakav dugoročni plan za stabilizaciju cijena.To što će dio građana „kanticu“ pavlake platiti 5,30 KM umjesto 5,85 KM ili najjeftiniji maslac 5,85 KM umjesto 6,40 KM, kilogram riže, slabije kvalitete, marku niže i slično, nije baš efikasno ili što će u konačnici u svojoj korpi „zaključanih“ proizvoda imati uštedu od pedesetak KM je samo privremeno „liječenje simptoma“ i kap u moru silnih poskupljenja.Šta građanima u cijeloj priči znači i to što će inspekcijski i drugi organi uz prijetnju kaznama nadzirati drže li se trgovci pravila igre „zaključanih cijena“.Građani trebaju konkretna rješenja, sveobuhvatnu borbu protiv poskupljenja, a ne pojedinačne mjere. Straha i nesigurnosti je svima previše.

Kada se svi troškovi "bace" na papir i podvuče crta, veliko je pitanje šta ostaje u novčaniku prosječnog građanina

Preduga borba

"Seli u Barcelonu, ide u Fenerbahče, ne želi ga više Real, navijači nisu zadovoljni, nije toliko dobar“, sve su to komentari koji su u posljednje vrijeme pratili Džanana Musu.A onda košarkaški "Zmaj“ dođe na utakmicu i pokaže "kako Musa dere jarca“. Nije dozvoljavao da ga išta izbaci iz ritma. Nakon povrede i utakmice za reprezentaciju, Musa se vratio u Real i počeo dizati formu.Kao da je tempirao. Pred one najvažnije utakmice Musa je sve bolji i bolji i ponovo je jedan od nosilaca igre madridskog Reala. Madriđani su u nizu od pet pobjeda u svim takmičenjima, a Musa je jedan od predvodnika ekipe, a šlag na tortu bio je meč protiv Unikahe (107:105).Real se osvetio ekipi iz Malage za poraz u finalu Kupa Španije, a u poslastici sezone krunu je ponio Džanan Musa. Za 25 minuta na parketu ubacio je 24 poena, šutirajući gotovo bez greške 6/9 iz igre i 9/9 s linije za slobodna bacanja i sasvim zasluženo ponio epitet MVP-a (najkorisnijeg igrača). Real očekuje borba za plej-of Eurolige i naslov prvaka Španije, a navijače kraljevskog kluba može radovati da Musa "rešeta“ protivničke koševe, iako mu trener Čus Mateo (Chus Matteo) dozira minutažu.Džanan Musa rođen je 8. maja 1999. u Bihaću. Igrao je za Cedevitu, Bruklin Netse, Anadolu Efes i Rio Breogan. Ove sezone u prosjeku ima 12.4 poena, 2.8 skokova i 2 asistencije u Euroligi.

Blistao u košarkaškoj poslastici u španskom prvenstvu

Džanan Musa: "Rešeta" protivničke koševe

Prije nešto više od sedam dana, Edin Džeko, najuspješniji bh. fudbaler, napunio je 39 godina. Fudbaler u tim godinama bi prije desetak godina već brojao višegodišnji penzijski staž, a igra za reprezentaciju bila bi davna uspomena.No, Džeko i dalje zabija i dominira kaznenim prostorima, a reprezentacija BiH i dalje nema boljeg. Rumuni su mu u petak polomili nos, ispod očiju je imao krvne podlive, no Edina to nije pokolebalo. Kad već i dalje želi igrati za svoju zemlju i u poznim igračkim godinama, mogao je barem povredu opravdano iskoristiti da s porodicom otputuje na kakvu egzotičnu destinaciju, no on je, i polomljen, žeio da igra protiv Kipra i pomogne svojoj zemlji.Kao što je tokom svih ovih, skoro dvadeset godina, dosljedno i predano igrao za reprezentaciju, bez suvišnih zanovijetanja. A imao je i više nego razloga za to, jer bi, nakon osvajanja njemačkog i engleskog prvenstva, nakon treniranja u vrhunskim uvjetima i igre s vrhunskim igračima, stizao u bosanska kukuruzišta od terena, da sluša upute sumnjivih trenera, igra s igračima upitnog kvaliteta i, u konačnici, ide iz neuspjelih u nove neuspjele kvalifikacije, pritom doživljavajući i poraze od spomenutog Kipra ili Luksemburga. Uistinu, jedno svjetsko prvenstvo u bogatoj karijeri koje je odigrao 2014. u Brazilu – malo je, i suviše malo za jednog takvog kapitalca.No, zato je on ponajmanje kriv. Za razliku od mnogih svojih kolega, koje je u međuvremenu ispratio iz ekipe, Džeko nije kukumao, nije ucjenjivao, nije dizao buku, nije odustajao, nije se nikad pokolebao. On je samo igrao, uvijek i bespogovorno, dajući svoj maksimum za Bosnu.A osim što je odličan igrač, to već pokazuje i kakav je karakter. Dobar? Apsolutno. Ali, prije svega, nesalomljiv. Da nije bio takav, sigurno ne bi stigao od Željinog „kloca“, kako mu je u prvim igračkim danima tepao razni polusvijet (a mnoge mladiće bi to slomilo, vjerujte), do našeg najvećeg – ikad. Edine, hvala ti.

Za razliku od mnogih svojih kolega koje je u međuvremenu ispratio iz ekipe, Džeko nije kukumao, nije ucjenjivao, nije dizao buku, samo je igrao

Edine, hvala ti

Da je pojava preletača iz političkih stranaka iz jedne u drugu sasvim uobičajena pojava u političkom životu Bosne i Hercegovine, svjedoči i najnoviji primjer bivše potpredsjednice Srpske demokratske stranke (SDS) Maje Dragojević-Stojić. Ona je, naime, napustila tu stranku i pridružila se Partiji demokratskog progresa (PDP) mlađahnog predsjednika Draška Stanivukovića. S jedne strane, radovanje Stanivukovića koji ju je radosno i uz golemi smiješak dočekao, a s druge, kuknjava i zapomaganje organa SDS-a da Dragojević-Stojić vrati mandat.Politički preletači su pojava koja je već duže prisutna u političkom životu naše zemlje. Možda najbanalniji primjer neodgovorne vlasti prema građanima koji su ih izabrali, bio je nedavni slučaj pada, a zatim vraćanja vlade Tuzlanskog kantona, zahvaljujući, kako se to popularno kaže "političkom transferu" dvojice zastupnika, koje je na kraju moralo ispitati i nadležno tužilaštvo.Brojne organizacije i udruženja zadužena za praćenja izbornih procesa nisu još nikada mogli stati u kraj ovoj pojavi. Za preletače ne postoje nikakve sankcije ili kazne, a kod njih samih ne postoji niti minimum političke odgovornosti prema građanima koji su ih birali, ili prema strankama na čijim su izbornim listama bili. Nažalost, općenito u našem društvu ne postoji ni minimum političke, kao ni pravne odgovornosti. Nikada nije ni na pamet palo nekome u ovoj zemlji da se preletači sankcionišu i da za to postoji zakonsko uporište.O predizbornim mahinacijama pisao je još 2011. godine i Wikileaks kada je naveo da je upravo zbog podmićivanja i potkupljivanja oboren "Aprilski paket". Svjedočili smo primjerima promjene stranačkih dresova, čak i najudaljenijih političkih stranaka koje nemaju ni dodirnih tačaka u smislu političkih programa, a bilo je čak i slučajeva promjene nacionalnosti u koju se politički zvaničnici zaklinju.Stoga, svaki izbori u Bosni i Hercegovini donose nove avanture i izazove, ali i međuizborno vrijeme, kako vidimo, turbulentno je i puno "političkih transfera".Nikad se nije stalo ukraj ovoj pojavi i sigurno je da ona još dugo neće biti iskorijenjena u političkom životu Bosne i Hercegovine.

Ovoj pojavi se nikada nije stalo u kraj u BiH

Sindrom preletača

Sergej Barbarez je kao fudbaler bio idol mnogih. Bio je i ostao sinonim za kapitensku traku i fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Sada svoj put krči kao selektor. Nije mogao imati vatrenije krštenje – debi protiv Engleske, pa utakmica protiv Italije, Njemačke, Mađarske i Nizozemske.Realno, svaka od nabrojanih selekcija je barem nivo iznad naše koja prolazi kroz novu smjenu generacije nakon turbulentnog perioda. Barbarez je bio kao "štit za metke“ u svojim igračkim danima, a sada se tako postavio i ispred svojih izabranika.Primao je metke i za sebe i za igrače, pritisak i odgovornost preuzimao na sebe. Kritikovalo ga se, pa je red i da se pohvali dobra postavka protiv Rumunije. Bila je to taktički jako dobra igra "Zmajeva“ i potpuno drugačiji pristup nego u prethodnim utakmicama.Igralo se mnogo hrabrije, odgovornije i s mnogo, mnogo trke. Nismo bili pasivni kao ranije i "Zmajevi“ su konačno pokazali lavovsko srce – ono što je Barbarez tražio i obećavao. Skautirao je rivala, postavio taktiku i osvojio vrijedna tri boda. Ovo je bila prva pobjeda Barbareza kao selektora BiH. Prva i jedna od mnogih. Sada je na redu Kipar.Sergej Barbarez rođen je 17. septembra 1971. u Mostaru. U svojoj karijeri je igrao za Velež, Hanover, Union Berlin, Hansu Rostok, Borusiju Dortmund, HSV i Bajer Leverkuzen. Legenda je reprezentacije BiH čiji je selektor od 19. aprila 2024. godine.

Prima metke i za sebe i za igrače, kritikuje ga se, ali Rumunija je "njegov potpis"

Sergej Barbarez: Prva pobjeda od mnogih

Planeta Zemlja je dom za više od osam milijardi ljudi te ogromnog broja raznih vrsta flore i faune. Njena specifična atmosfera, kao i položaj u odnosu na osnovni izvor toplote i energije - Sunce, omogućava naš opstanak na istoj.&nbsp;S obzirom na činjenicu da se svi skupa krećemo s njom, za nas ona izgleda kao statična kategorija. Stari narodi su zbog toga mislili da je Zemlja u centru Svemira te da se sve okreće oko nje. Kada se samo oslonimo na naš pogled zaista tako izgleda pa i danas nepravilno govorimo kako Sunce "izlazi“ i "zalazi“. Istina je da se Zemlja okreće oko svoje osovine te se mijenja ona strana Zemlje koja je okrenuta ka Suncu.<h2>Globus "ukrivo"</h2>Spomenuto Zemljino kretanje se zove rotacija i traje 24 sata. U tom periodu Zemlja napravi pun krug „sama oko sebe“, a na većini njene površine se smijene dan i noć. Ovo ne važi samo za polarne kape Planete gdje osvijetljeni dio dana ljeti, odnosno zamračeni dio zimi, mogu trajati duže od 24 sata. Najekstremniji su Zemljini polovi gdje dan i noć traju po šest mjeseci.&nbsp;Sreća je pa tamo, zbog klime, nema ljudskih naseobina te ta pojava nema veliki uticaj na metabolizam čovjeka. Zbog priče o rotaciji Zemlje i njenom loptastom izgledu Đordano Bruno (Giordano) je u Rimu 1600. godine završio na lomači, ali će njegova rečenica "Ipak se okreće“ ostati vječna uspomena na borbu za razvoj znanosti.Osim što nemamo osjećaj rotacije Zemlje ni drugo njeno kretanje nam nije očigledno. Ona se okreće oko Sunca i to kretanje se zove revolucija (lat. promjena). Za razliku od revolucija u historiji koje za posljedicu imaju nasilnu promjenu vlasti, u geografiji dolazi do promjene godišnjih doba. Zemlja se kreće po elipsastoj putanji i godina traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Zbog izgleda svoje putanje Planeta nije uvijek iste udaljenosti od Sunca. U školi smo svi na nastavi geografije primijetili jednu neobičnu stvar. To je činjenica da je globus napravljen „ukrivo“. To je posljedica astronomske pojave nagetosti osovine naše planete u odnosu na ravan njene putanje oko Sunca. Zbog iste se dešava ono čemu svi svjedočimo u toku jedne godine – smjena godišnjih doba. Kvantitet zagrijavanja zavisi od upadnog ugla Sunčevih zraka – što veći ugao veće je zagrijavanje. U Bosni i Hercegovini on prvi dan ljeta iznosi 70, a prvi dan zime samo 30 stepeni. U žarkom pojasu, zoni planete oko ekvatora, upadni ugao Sunčevih zraka može iznositi 90 stepeni. Zbog ove činjenice taj prostor je zagrijan tokom čitave godine i tamo vlada vječito ljeto, kao što na polarnim kapama vlada vječita zima. Prostor naše regije spada u umjereni toplotni pojas te se u toku godine smjenjuju sva godišnja doba.U četvrtak, 20. marta 2025. godine, u 10.01 po našem vremenu (CET), nastupilo je godišnje doba proljeće. Osnovni astronomski razlog je činjenica da tog datuma Sunčevi zraci okomito padaju na ekvator te podjednako griju obje polulopte planete. Spomenuti datum je poznat kao proljetna ravnodnevnica ili proljetni ekvinocij jer i dan i noć iznad svih tačaka na planeti Zemlji traju po 12 sati. Tog datuma počinje polarni dan na sjevernom, odnosno polarna noć na južnom polu. Svakako na južnoj polulopti počelo je godišnje doba jesen. Proljeće će trajati 92 dana i završit će se 21. juna 2025. godine u 04.42 kada će nastupiti ljeto. Zanimljivo je da je planeta Zemlja brža zimi jer je tada bliža Suncu. Upravo zbog toga zima traje 88, a ljeto 93 dana.<h2>Drevne civilizacije</h2>Proljeće kao godišnje doba je bilo veoma značajno u agrarnim kulturama drevnih civilizacija. Stari Grci su smatrali da je tog dana rođendan Dioniziju, zaštitniku plodnosti, veselja i vegetacije. Rimljanima je taj datum označavao početak Nove godine, a Kelti su slavili početak proljeća kao uskrsnuće Sunca. Čuveni spomenik Kelta u Britaniji, Stonehenge, je konstruiran na način da prvi dan proljeća Sunčevi zraci prolaze kroz njegova "vrata“ i obasjavaju cijeli kompleks. U Iranu se početak nove godine (Novruz) obilježava upravo za prvi dan proljeća. S aspekta geografije, astronomije, klimatologije i buđenja vegetacije – ovaj datum bi se i trebao obilježavati kao početak "novog doba“ i „buđenja“ prirode.Dovoljno je pogledati nazive proljeća na drugim jezicima da bude jasno o kakvom periodu godine se radi. Italijani kažu "primavera“ (prva istina), kod Turaka je to "bahar“, a Englezi "spring“ (izvor). Za razliku od ovog kalendarskog proljeća, klimatolozi za početak ovog godišnjeg doba uzimaju prvi dan marta. Proljeće zbog toga obuhvata sljedeća tri kalendarska mjeseca – mart, april i maj. Kada se pogleda osnova naziva ovih mjeseci neke stvari postaju jasnije. U proljeće su Rimljani kretali u rat (Mars), a Maja je bila grčka zaštitnica polja i agrara.Interesantna je činjenica da je 22. mart datum obilježavanja Dana vode na planeti Zemlji te da nastupa upravo nakon početka proljeća. Blagi pogled na "krivi“ globus nam govori da bi se ova planeta trebala zvati Voda, a ne Zemlja. Upravo je voda, to bezbojno zlato, osnova života na našoj planeti. Značajna činjenica je da od ukupne količine vode samo 3 posto otpada na kopnene, a ostatak na slane vode Svjetskog okeana. Čak ni tih 3 posto ne možemo iskoristiti u punom obimu. Većina te vode je u čvrstom stanju, a čovjek može koristiti samo 0,3 posto voda na Zemlji.&nbsp;Brzina kojom uništavamo prirodu i zagađujemo vodu nas dodatno tjera da razmislimo o ovom „Danu voda“. Bez vode nema „buđenja“ prirode niti živog svijeta te nam tu ni proljeće ne može pomoći. Ako nastavimo ovom brzinom uništavati Planetu uskoro će nam ista biti nepovoljna za život. Planeta lako može bez nas, ali mi bez nje nikako.Proljeće je predznak novog buđenja prirode. Bilo bi idealno da taj period iskoristimo i za promjenu drugih elemenata našeg društvenog života. U prošlosti su se kulturološke, naučne, umjetničke i brojne druge promjene označavale izrazom "renesansa“. Svako „mračno doba“ je završavalo nekom renesansom, a bilo bi dobro da nam (n)ovo proljeće donese takve poruke u svakom aspektu našeg života. Trenutno su veoma bitne moralna obnova i društvena katarza, a lijepo bi bilo da one nastupe s "novim dobom“ proljeća. Neka nas buđenje prirode konačno „natjera“ da se probudimo i mi!Ko preživi pričat će... kakvo nam je bilo proljeće!<h2>Blizina Sunca</h2>Osnovno razmišljanje ljudi je da se, ako je Planeta bliža, tada javlja toplije vrijeme i ljeto. Kada se govori o sjevernoj polulopti upravo je suprotno – Planeta je najbliža 3. januara, a najudaljenija od Sunca 4. jula. Ove pojave se zovu perihel i aphel, a blizina Sunca ne uvjetuje jačinu zagrijavanja.<h2>Tri faze</h2>Proljeće kao godišnje doba ima svoje tri faze. Prva je "pretproljeće“ koja počinje u vrijeme pojavljivanja proljetnica, u narodu poznatih i kao "vjesnici proljeća“. Najpoznatiji "vjesnici“ su šafran, visibaba, jaglac i šumarica. Druga faza je „rano proljeće“ kada se javljaju cvjetovi i listići drveća, a treća faza je "pravo proljeće“ – razdoblje buđenja brojnog listopadnog drveća.&nbsp;

Planeta lako može bez nas, ali mi bez nje nikako. Neka nas buđenje prirode konačno "natjera" da se probudimo i mi

Prostor naše regije spada u umjereni toplotni pojas

Stiven Dauti: Visoka diplomatija

C'est la vie

Glasovi razuma

Husein ef. Kavazović: Neophodne poruke mira

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Bajram, kalendari i "pomjeranje" sata - spoj tradicije i promjena

Ljudmila Babić: Prava odluka

Usamljen u pogubnim politikama

Milomir Kovačević Strašni: Vječna sjećanja

Posipanje pepelom

Arjan Malić: Novi heroj "Zmajeva"

Preduga borba

Džanan Musa: "Rešeta" protivničke koševe

Edine, hvala ti

Sindrom preletača

Sergej Barbarez: Prva pobjeda od mnogih

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Zemlja se (o)kreće – stiglo nam je proljeće

Kolumne

Stiven Dauti: Visoka diplomatija

C'est la vie

Glasovi razuma

Husein ef. Kavazović: Neophodne poruke mira

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Bajram, kalendari i "pomjeranje" sata - spoj tradicije i promjena

Ljudmila Babić: Prava odluka

Usamljen u pogubnim politikama

Milomir Kovačević Strašni: Vječna sjećanja

Posipanje pepelom

Arjan Malić: Novi heroj "Zmajeva"

Preduga borba

Džanan Musa: "Rešeta" protivničke koševe

Edine, hvala ti

Sindrom preletača

Sergej Barbarez: Prva pobjeda od mnogih

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Zemlja se (o)kreće – stiglo nam je proljeće