Pomoćnica direktora za stručne poslove u Zavodu za javno zdravstvo FBiH, prof. dr. Aida Ramić smatra da je ovdašnji zdravstveni sistem prilično "zapušteni pacijent", kojim se mora malo više pozabaviti, a terapija mora biti usmjerena u pravcu dugoročnog strateškog planiranja ljudskih resursa, pri čemu glavnu riječ treba voditi struka, a ne politika.

- Suočavamo se s problemom disbalansa u pogledu spolne i starosne strukture, deficita pojedinih specijalističkih disciplina. Imamo alarmantan trend nezaposlenih zdravstvenih radnika, a mnogi od njih već napuštaju državu i sudbinu traže negdje drugo. Terapija mora biti usmjerena na dugoročno i strateško planiranje ljudskih resursa, pri čemu glavnu riječ treba voditi struka, a ne politika da bi nam svima bilo bolje - istaknula je prof. dr. Ramić.

Podsjeća da su zdravstvene radnike nekada oslovljavali kao heroje u bijelom, nekada kao ljudski i humani resurs, a zapravo su bili najbliži vrijednosti ljudskog kapitala.

- Čekamo vrijeme da nas počnu vrednovati kao ljudski kapital, osnovnu pokretačku snagu naših ustanova koja vodi ka ciljevima izvrsnosti. I u tom čekanju intelektualni kapital je postao naš najbolji izvozni brend. I sretna sam i tužna kad vidim da naši zdravstveni i profesionalci drugog profila ostvaruju značajne rezultate širom svijeta. To znači da je naš sistem obrazovanja dobar, ali i da se trebamo više truditi da sve te ljude zadržimo - naglasila je.

U analizi podataka dostupnih redovnom statističkom evidencijom koji se odnose na javni sektor, prof. dr. Ramić ističe da među zaposlenim u zdravstvenom sektoru u Federaciji BiH 72 posto čine zdravstveni radnici među kojima dominiraju zdravstveni tehničari različitih nivoa obrazovanja, a doktora medicine je oko 12 posto. Ramić ističe i to da u zdravstvenom sektoru među svim profilima zapravo dominiraju žene, ali da nisu u toj mjeri prisutne na odgovornim i rukovodnim radnim mjestima.

Osvrnula se prof. dr. Ramić i na starosnu strukturu zaposlenika u zdravstvu te za primjer navela primarnu zdravstvenu zaštitu, kao nivo na kojem bi se trebalo riješiti oko 80 posto potreba pacijenata da bi se izbjegli nepotrebni odlasci na više nivoe zdravstva, dijagnostika i skupa terapija.

- Međutim, podaci pokazuju da je 2016. godine svega dva posto doktora specijalista obiteljske medicine mlađe od 34 godine, skoro polovina (45%) su u grupi 45-54 godine, a trećina (34%) u grupi 55 i više godina. Pitam se kako ćemo, kad govorimo o osnovnom obliku zdravstvene zaštite na kojem počiva čitav sistem, iznijeti sve godine što nam slijede. Ko će liječiti ljude u primarnoj zdravstvenoj zaštiti - naglasila je.

Kaže da je i opterećenost doktora porodične medicine značajna i različita zavisno od kantona, a razlike se bilježe i u broju posjeta primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

- Prosjek u FBiH je 1.400 pacijenata na jednog doktora porodične medicine, ali su bitne razlike zavisno od kantona (USK, Posavski i Livanjski kanton, gdje je skoro tri hiljade ljudi na jednog doktora obiteljske medicine) - kazala je.

Dodala je da se smanjuje i udio preventivnih pregleda u odnosu na prve posjete. To, kaže, znači da ljekari ipak nemaju toliko vremena za prevenciju. Pokazatelj je to da se povećava i upućivanje na specijalistički nivo za rješavanje zdravstvenih problema, “a to nam nije bio cilj reforme, započete prije 20 godina“.

Alarmantan je, kaže, i podatak o broju specijalista u hirurškim disciplinama te napominje da se podaci odnose na javni sektor i prikupljeni su redovnom statističkom evidencijom.

- Smanjen je broj (od 2013.) specijalista ginekologije i akušerstva te specijalista opće hirurgije. Jedino se bilježi mali porast u oblasti dječije hirurgije i abdominalne hirurgije. Starosna struktura kolega specijalista hirurgije dominantno je 55 i više godina. Polovina od ukupnog broja ljekara specijalista pedijatrije i opće hirurgije, ginekološke onkologije i grudne hirurgije starija je od 55 godina - kaže ona.

Ističe da se bilježi i pad broja specijalista javno zdravstvenih disciplina za koje kaže da bi trebalo da budu „i srce i mozak zdravstvenog sistema koji ne vrše samo nadzor zdravlja stanovništva nego i da budu korektiv promjena unutar sistema zdravstvene zaštite“.

- Nažalost, ti koji trebaju često nas ne čuju ili nemaju dovoljno sluha da reagiraju na alarmantne podatke. Razloga može biti mnogo, a jedan od njih je moratorij na zapošljavanje u zavodima za javno zdravstvo - naglasila je.