Ugljenmonoksid (CO) je tihi ubica iz sjene i može biti veoma ozbiljna prijetnja vašem životu. 

Riječ je o bezbojnom plinu, bez mirisa i okusa, koji ne iritira sluznice. Nastaje kao produkt izgaranja tvari koje sadrže ugljik bez dovoljne količine kisika u vazduhu, što se u kućanstvu događa pri gorenju drva u kaminu ili pećima te kod plinskih pećnica, uključujući i plinske bojlere. Pored toga CO obiluju i automobilski ispušni plinovi, što može biti posebno opasno ako upalite auto u zatvorenoj garaži. 

Trovanja ugljenmonoksidom su učestala zimi, ali se mogu desiti i ljeti o čemu svjedoči i posljednji slučaj iz Hrvatske.

Kisik je neophodan za naše tijelo da bi ono moglo pravilno funkcionirati. Veže se za hemoglobin u eritrocitima te prenosi krvlju do svih ćelija našeg organizma. Ugljenmonoksid i kisik veliki su rivali što se tiče vezanja za hemoglobin, a u toj priči najveći je problem što CO ima 150 do 300 puta veći afinitet prema hemoglobinu od kisika. U praksi to znači da će i manja koncentracija ugljenmonoksida u vazduhu "istisnuti" kisik iz krvotoka, što će dovesti do gušenja. Kada se CO veže za molekulu hemoglobina nastaje spoj koji se zove karboksihemoglobin, koji je izrazito crvene boje. Upravo to je razlog zbog čega ljudi koji su umrli od trovanja ugljenmonoksidom ne izgledaju modro kao većina žrtava gušenja. 

Osim za hemoglobin, ugljenmonoksid se veže i za molekulu mioglobina koji se nalazi u mišićima. Kada ugljenmonoksid preuzme kontrolu nad mioglobinom, nastaje drastičan gubitak snage i žrtva često pada paralizirana. Nailaskom na bolesnika u takvom stanju  lako je previdjeti mogućnost trovanja ugljenmonoksidom pa je to potrebno uvijek imati na umu kako bi se moglo na vrijeme intervenirati.

Simptomi trovanja ugljenmonoksidom

Kod simptoma akutnog otrovanja s CO-om, koji nalikuju gripi, prvo se pojavljuju simptomi poremećaja rada organa koji najviše ovise o kisiku, a to su centralni nervni sistem (glavobolje, vrtoglavice, grčevi) i srce (tahikardija, visok krvni pritisak). Trovanje ugljenmonoksidom može dovesti i do zatajivanja drugih važnih organa, što se očituje plućnim edemom, akutnim zatajenjem bubrega, odumiranjem mišića, oštećenjem srčanog mišića i sličnim.

Ukoliko se preživi akutna faza otrovanja, mnogi preživjeli još neko vrijeme će proživljavati mučninu, vrtoglavice, poremećaje govora, vida i sluha, kao i poremećaje koncentracije.

Ukoliko se simptomi ne povuku u roku od 2-3 sedmice došlo je do trajnog oštećenja.

Kod hronične izloženosti ugljenmonoksidom, zabilježena je povećana učestalost obolijevanja od koronarne srčane bolesti (što uključuje anginu pektoris i infarkt srca). 

Kako pomoći kod trovanja ugljenmonoksidom

Najbitnije je provjetriti prostorije. Primijetite li osobu za koju posumnjate da je otrovana ugljenmonoksidom, treba je odmah odvući na svjež vazduh, pozvati Hitnu i pružiti prvu pomoć. U slučaju teškog otrovanja, jedina efikasna medicinska pomoć sastoji se u dugotrajnom davanju 100 postotnog kisika na masku jer se na taj način povisuje koncentracija kisika u krvi. 

Kao i u bezbrojnim drugim slučajevima, i ovdje je ključ u prevenciji: treba redovno provjetravati prostorije. Osim što ćete na taj način izbaciti ugljenmonoksid iz prostorije, omogućit ćete ulazak svježeg vazduha, punog kisika neophodnog za pravilan proces izgaranja.

Jedini način da na vrijeme otkrijete opasnu koncentraciju CO-a u vazduhu je da nabavite detektor ugljenmonoksida. Aparat će se oglasiti alarmom kada koncentracije CO-a u prostoriji dosegne nivo viši od dopuštenog i na taj vam način dati do znanja da je potrebno istog trenutka napustiti prostoriju u kojoj boravite te da je neophodno prekontrolirati uređaje za koje sumnjate da bi mogli biti izvor tog opasnog plina. 

Kako spriječiti trovanje ugljen monoksidom

Redovito provjetravajte prostorije poput kuhinja, kupatila, kotlovnica, garaža te sve one gdje koristite razne peći za grijanje.

Ne ostavljajte auto da radi u zatvorenoj garaži, a kada ga izvezete iz garaže ostavite garažna vrata još neko vrijeme otvorena kako bi se prostorija provjetrila.

Ne zaključavajte kupatilokada se idete tuširati ako koristite plinski bojler, u suprotnom bi pomoć mogla stići prekasno.

Obavezno jednom godišnje angažirajte ovlaštenog dimnjačara da vam pregleda dimnjak.

Instalaciju bojlera, peći, šporeta i ostalih inkriminiranih aparata prepustite profesionalcima.

Redovito servisirajte svoje kućanske aparate koje rade na plin.

Nabavite detektor ugljenmonoksida, jer ćete jedino pomoću njega na vrijeme saznati da se koncentracija CO-a u vazduhu popela na opasan nivo.

Nikad ne palite ugljen u zatvorenom prostoru, smrt bi mogla nastupiti već za nekoliko minuta.

I prestanite pušiti. Pušači imaju gotovo dvostruko veću koncentraciju karboksihemoglobina u krvi od nepušača, što znači da će kod njih simptomi trovanja nastupiti znatno brže.