U svijetu od dijabetesa boluje više od 480 miliona ljudi sa stalnom tendencijom rasta broja oboljelih. Na svjetskom nivou na svaka 24 sata u svijetu je 4.000 novootkrivenih, oko 850 smrti na, 250 amputacija, 150 bubrežnih slabosti i 80 slučajeva sljepila. Dijabetes se tradicionalno objašnjava kao nemogućnost gušterače da otpusti dovoljno inzulin za metabolizam šećera, a inzulin je hormon koji je potreban za prijenos šećera iz krvi u tkiva. Postoje dva osnovna tipa dijabetesa. 

Početna faza

Dijabetes tipa 1 karakterizira se potpunim nedostatkom inzulina i ovaj najozbiljniji oblik bolesti javlja se kod djece, tinejdžera i osoba mlađe životne dobi. Simptomi dijabetesa tipa 1 su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, gubitak težine, umor, iritabilnost i nemir. Osnovni principi liječenja dijabetes melitusa tipa 1 su: inzulinska terapija, dijetoterapija, prilagođena fizička aktivnost, svakodnevne samokontrole i ljekarske kontrole.

Dijabetes tipa 2 javlja se kod 90 posto pacijenata i, osim genetske predispozicije, najčešći uzroci su gojaznost, nepravilne prehrambene navike, hipokinezija, hiperlipoproteinemija. Početna faza ovog tipa dijabetesa je uglavnom bez simptoma, tako da osoba može imati poremećenu glikoregulaciju godinama, a da nema nikakve simptome. Tek kada se desi veliko zasićenje organizma visokim šećerom, javljaju se simptomi kao kod tipa 1 dijabetesa.

Fizička aktivnost

Osnovni principi liječenja šećerne bolesti tipa 2 su dijetoterapija, svakodnevna prilagođena fizička aktivnost i kontinuirana terapijska edukacija. Kada efekti ovog pristupa nisu zadovoljavajući, poseže se za farmakološkim liječenjem. Dijetoterapijski pristup, bez obzira o kojem tipu dijabetesa se radi, mora da bude individualan i zavisi od stanja uhranjenosti, biohemijskih parametara, farmakološke terapije, fizičke aktivnosti, psihosocijalnih uvjeta i vrlo bitnog metaboličkog odgovora tijela na pojedinu vrstu hrane. 

Dijetoterapija predviđena za ishranu dijabetičara mora zadovoljiti sljedeće uvjete:

- da osigura dovoljan energetski unos

- da hrana bude odgovarajućeg nutritivnog sastava kako bi se zadovoljile potrebe organizma u makro i mikronutrijentima hrane - ugljenim hidratima, proteinima, mastima, vitaminima i mineralima

- da količina unesenih ugljenih hidrata bude adekvatna u odnosu na energetske potrebe i farmakološku terapiju

- da količina i vrsta biljnih vlakana bude adekvatna u odnosu na farmakološku terapiju

- da obroci budu pravilno raspoređeni u toku dana u odnosu na farmakološku terapiju

 da hrana bude pravilno pripremljena kako bi se usporila ateroskleroza, izbjegla hiperlipoproteinemija kao i povećan unos

- da hrana bude raznovrsna i ukusna

Zamjenski proizvodi

Kako su dijabetes i bolesti srca u vrlo tijesnoj vezi, smjernice za prehranu mogu biti slične. Osnova prehrane je dijeta siromašna mastima, smanjena količina ugljenih hidrata, organska ishrana s obiljem povrća koje je potrebno konzumirati što više u svježem stanju, bogatstvo kvalitetnih proteinskih namirnica. 

Žitarice i njihovi proizvodi su grupa namirnica koje imaju najveći glikemijski odgovor i moraju se koristiti u tačno individualno preračunatim količinama. Zbog bolje postprandijalne glikemije ograničeno koristiti crni, ražev, graham, integralni, heljdin, a nikako bijeli i polubijeli, tost hljeb kao i proizvodi od takvog brašna. Zamjene za hljeb su krompir, riža, tjestenina, pasulj, grašak, kao i svi proizvodi koji imaju bilo kakvu vrstu žitarice u svom sastavu. Ovi zamjenski proizvodi se, također, moraju količinski ograničiti u odnosu na stanje uhranjenosti i farmakološku terapiju i nikako se ne smiju konzumirati zajedno s hljebom.

Obavezno povrće

Mlijeko i mliječni proizvodi su grupa namirnica koje, također, sadrže šećere (laktozu) te se mora opet individualno ograničiti. Ograničeno se mogu koristiti i to za doručak: mladi kravlji sir od obranog mlijeka, jogurt i mlijeko s manjom količinom masti, a rijetko stari, prevreli, punomasni sirevi, kačkavalji i žuti sirevi. 

Povrće je obavezan dio prehrane oboljelih zbog kvalitetnih nutrijenata koji su neophodni za dobru glikoregulaciju. Sve povrće treba zastupiti u ishrani osim mrkve i cvekle, koja se mora uzimati u ograničenim količinama i to u svježem stanju, dok termički obrađene u vrlo malim količinama. Oprezni moraju biti pacijenti prilikom unosa vitamina K koji koriste uz dijabetesnu i antikoaguklantnu terapiju.

Voće je obavezan dio međuobroka, ali u strogo ograničenim količinama. Različite vrste voća zbog različite količine šećera zahtijevaju i modifikaciju konzumiranih količina. Jabuka je voće koje je po sastavu najprihvatljivije, dok su grožđe i banane neprihvatljive pogotovo za osobe koje imaju malu ili nikakvu fizičku aktivnost.

Meso, riba, jaja

Meso, riba, jaja su neophodna grupa namirnica zbog svog proteinskog sastava i trebaju biti zastupljene u sva tri glavna obroka. Što se tiče mesa, može se koristiti svaka vrsta samo da se eliminira vidljiva masnoća. Kod ove grupe namirnica najbitnija je pravilna priprema - nije dozvoljeno meso pržiti i pohovati, dok je prihvatljivo dinstanje, pečenje u rerni s dodatkom vode, kuhanje, priprema na električnom roštilju. Smanjen unos ove grupe namirnica se određuje samo kod pacijenata s povišenim vrijednostima uree i kreatinina. 

Za ishranu osoba oboljelih od dijabetesa preporučuju se biljna ulja i to „oleinsko-linolna ulja“, maslinovo, suncokretovo, kukuruzno, dok se sve vrste čvrstih masti eliminiraju zbog povećane količine zasićenih masnih kiselina u svom sastavu koje imaju veći aterogeni indeks.

Potpuna zabrana je za sve proizvode iz grupe „slatkih namirnica“: med, džem, marmelada, čokolada i slični proizvodi, kao i gazirani i negazirani sokovi. Čak i „proizvodi za dijabetičare“ koji se mogu naći u prehrambenim trgovinama sadrže ugljene hidrate te su neprihvatljivi, osim za osobe koje su dobro educirane o nutritivnom sastavu namirnica pa zna da takav proizvod ukalkuliraju u obrok.

Dnevni obroci

Od velikog je značaja raspodjela hrane na dnevne obroke. Cjelokupni dnevni unos treba raspodijeliti na veći broj obroka i to u zavisnosti od medikamentozne terapije koju koristi oboljeli. Pacijenti kojima je dijagnosticirana inzulinska rezistencija, predijabetes, oni pacijenti koji su na oralnim antidijabeticima trebaju imati pet obroka (tri glavna obroka: doručak, ručak, večera i dva međuobroka: ograničene voćne užine).  

Pacijenti koji su na kombiniranoj terapiji (inzulin i oralna terapija) i na inzulinskoj terapiji trebaju imati šest obroka (tri glavna obroka: doručak, ručak, večera, dva međuobroka: ograničene voćne užine i obrok pred spavanje npr.1/2 jabuke). Razmak između obroka ne smije biti manji od 3 sata. Obrok se ne smije preskakati niti se smiju spajati dva obroka zajedno (npr. doručak i prijepodnevna užina).

Hronične komplikacije

Dijabetes je hronično nezarazno oboljenje s veoma teškim komplikacijama ako se navedenim mjerama ne drži pod kontrolom. Hronične komplikacije su: srčani udar, moždani udar, bubrežna isuficijencija, sljepilo, amputacije ekstremiteta. Moramo da znamo da su nepravilna prehrana i hipokinezija siguran put ka gojaznosti, dijabetesu, hipertenziji, poremećaju lipida, kardiovaskularnim ispadima, malignim bolestima i drugim oboljenjima. Osnova svih metaboličkih poremećaja je upravo prehrana s povećanom količinom šećera, zasićenim i hidrogeniziranim mastima, namirnicama kojima je nutritivni sastav smanjen nepotrebno dugom termičkom obradom hrane, vrlo mali unos svježih namirnica i vrlo velika konzumacija gaziranih napitaka.