Ahilova tetiva najduža je i najsnažnija tetiva ljudskog tijela. Predstavlja završni dio troglavog mišića potkoljenice, koja se hvata za stražnji donji dio petne kosti.

Različiti simptomi

Do rupture Ahilove tetive najčešće dolazi prilikom utjecaja prevelike sile na već napetu tetivu. Sama tetiva puca prilikom započinjanja trčanja ili prilikom promjene brzine kretanja. 

Do pucanja tetive dolazi u ekscentričnoj fazi, u kojoj se tetiva izdužuje, te zbog prevelike napetosti i dodate sile na nju, i to često prilikom nagle kretnje prema gore stopala koje je prije toga bilo u poziciji maksimalnog opsega prema dolje.

Najčešći faktori koji dovode do rupture Ahilove tetive su degenerativne promjene na tetivi, loš izbor obuće, krivi pristup treningu, hronična nefleksibilnost tetive, prekomjerna tjelesna težina, starenje...

Postoje različiti simptomi puknuća Ahilove tetive, a vodeći su osjećaj nagle i oštre boli, koji se javlja bez prethodnih simptoma. Osim boli, javljaju se i nemogućnost podizanja na prste i dorzofleksije stopala.

Dijagnoza se uspostavlja kliničkim i ultrazvučnim pregledom, gdje se utvrđuje je li riječ o puknuću Ahilove tetive. Od najveće pomoći pri kliničkoj dijagnostici je Thompsonov test, čija se pouzdanost pri dijagnosticiranju puknuća Ahilove tetive smatra skoro stopostotnom.

Smanjenje otoka

Liječenje puknuća Ahilove tetive može biti operacijsko i neoperacijsko. U akutnoj fazi treba se usmjeriti na smanjivanje boli i otoka aplikacijom leda na tetivu te primjenom uobičajene RICE terapije. Posebno mjesto u akutnoj fazi zauzima i aplikacija kineziotejpa.

Od fizikalnih procedura mogu se koristiti ES hipotrofične muskulature, krioterapija, magnetoterapija, laser, elektroanalgezija, terapijski UZV, deep oscilation, tekar terapija.

Najbolji načini prevencije

Dobro zagrijavanje i dinamičko istezanje tetive prije aktivnosti, izbor kvalitetne obuće, održavanje odgovarajuće tjelesne težine, preventivni program ekscentričnog jačanja mišića stražnje strane potkoljenice, obraćanje pažnje na pojavu bolova u tetivi i njihovo pravilno tretiranje u tetivi prije nego što dođe do same rupture predstavljaju najbolje načine prevencije.