Za veliki broj pacijenata koji osjete aritmiju utvrdi se da nemaju nikakav značajan poremećaj ritma srca pa takvi pacijenti ne iziskuju nikakvu terapiju.

Strujni udar

Jednom broju pacijenata potrebno je uvođenje lijekova i tip lijeka odredi se na temelju tipa aritmije. Za značajan broj aritmija povezanih s ubrzanim radom srca i/ili preskakanjem u ritmu srca uvode se lijekovi iz skupine beta-blokera ili kalcijskih antagonista.

Neki pacijenti imaju dobiti od suplementacijske terapije (magnezij), iako su tu mogućnosti ograničene. Dio pacijenata s ovim aritmijama riješi svoj problem apstinencijom od kofeina (koji se može naći u kafi, zelenom i crnom čaju i energetskim napicima).

Ako je aritmija ozbiljnija, u terapiju se mogu uvesti specifični antiaritmici.

Ovisno o situaciji, mogu se dati na kratak period ili trajno, a u nekim slučajevima samo po potrebi. Neke forme aritmija koje su opasne po život iziskuju ugradnju specijalnih aparata koji strujnim udarom prekidaju aritmiju. Ti aparati označavaju se kao ICD (implantabilni kardioverter-defibrilator).

Druge, pak, aritmije zahtijevaju da se pacijenti upute na ablaciju aritmije: proceduru kojom se kateterima ulazi u srce i nađe izvorište aritmije, a onda se putem katetera izvede eliminacija izvora aritmije, čime se rješava pacijentov problem.

Suprotna okolnost je usporen rad srca, tj. bradikardija, a ako je rad srca usporen i nepravilan, posrijedi je bradiaritmija. Ovi spori poremećaji ritma najčešće nastaju zbog poremećaja u stvaranju impulsa koji vodi srčani ritam, kao i poremećaja u provođenju impulsa koji vodi srčani ritam kroz strukture za prijenos tih impulsa (tzv. provodni sistem srca).

Srčani blokovi

U tim slučajevima govori se o srčanim blokovima. Međutim, bradikardija i/ili bradiaritmija mogu nastati i kao posljedica uzimanja nekih lijekova, i to najčešće onih koji se koriste za liječenje „brzih“ aritmija.

Ti lijekovi, naime, usporavaju srčani ritam i sprečavaju nepravilan rad srca, ali u neadekvatno primijenjenim dozama ispoljavaju pretjerano intenzivne efekte usporenja srca. Prvi korak u liječenju usporenog rada srca je ispitati uzima li pacijent neki od lijekova koji bi mogao provocirati takav problem, pa takve lijekove treba reducirati ili sasvim isključiti.

Ugradnja pejsmejkera

U slučaju da pacijenti, bez utjecaja lijekova, imaju sklonost izrazito usporenom radu srca, što dovodi do omaglica, vrtoglavica, nesigurnosti na nogama, poremećaja ravnoteže, pa i gubitka svijesti, pribjegava se ugradnji elektrostimulatora srčanog ritma pejsmejekera – aparata koji stimulira srce na normalan rad i time ne dozvoljava usporenja u ritmu srca koja bi dovela do neprijatnih, nekad čak i opasnih simptoma.

Ovaj aparat implantira se operacijskim zahvatom u lokalnoj anesteziji i putem posebnih elektroda povezan je sa srcem. On kontinuirano detektira srčani ritam i, u slučaju usporenja, isporučuje električni signal koji pogoni srce na normalan rad.