Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji.
Za one tipove napada kada postoji samo kratak prekid svijesti, kao što su apsansi i kod onih gdje nema nikakve promjene stanja svijesti (jednostavni napadi), nije potrebna nikakva intervencija.
Očevidac treba samo smireno ohrabriti osobu koja ima napad, ali i ostale posmatrače, te da istovremeno neprestano zapaža i pamti sve što se događa, tj. izgled samog napada.
Kod napada koji dovode i do promjene svijesti (izmjena nivoa svijesti), kakvi su, naprimjer, složeni parcijalni napadi, najvažnije je prepoznati da se radi o epileptičnom napadu i treba uraditi sljedeće:
1. Prepoznati nastupajuće znake napada, kao što su ukočen pogled, automatizmi, prestanak govora ili konfuznost.
2. Blokirati pristup opasnostima, ali ne sputavati osobu tokom napada, udaljiti je od opasnih mjesta, osigurati zatvoren prostor i spustiti je na pod ako je neophodno.
3. Osigurati smireno objašnjenje pacijentu i posmatračima. Ostati pribran i miran, te tihim glasom govoriti osobi da je na sigurnom.
Zadržati sigurnu distancu ako je osoba veoma uznemirena ili konfuzna tokom ili neposredno po završetku napada, sve dok se pacijent posve ne izbistri.
4. Registrirati sva događanja.
Generalizirani tonično-klonični napad djeluje posebno uznemirujuće za posmatrače i obično se reagira panično, često pogrešno.
Zato je potrebno znati šta treba uraditi u takvoj situaciji, a šta ne.
Važno je spriječiti tjelesne povrede, posebno glave.
To se najbolje može postići tako da se pod glavu stavi jastuk. No, ako to nije moguće, pod glavu se može staviti bilo kakav mekani predmet, npr. smotati dio odjeće.