Oman je trajnica nalik maslačku, ali je veličine suncokreta. Samonikla je biljka koja voli hladna i vlažna mjesta, a cvjeta u ljetnim mjesecima. Jedan korijen daje više grančica sa gustim cvjetovima. Sam korijen je debeo, gorkog okusa i malo slatkast. 

Biljka oman može se pronaći na livadama, šipražju i u blizini šuma, cvjeta od juna do augusta, korijen se vadi ujesen. Naziv oman je stari, slavenski, u Evropi je poznat kao elakampan, a latinsko ime je Inula helenium.

Ljekovita svojstva

U medicinske svrhe oman se koristi za:

1. bolesti pluća kao što su astma, bronhitis i kašalj,

2. poboljšanje probave,

3. liječenje mučnine i proljeva.

Oman može djelovati opuštajuće, kao sedativ te protiv gljivica, bakterija i parazita. Upravo zbog tih svojstava koristi se u narodnoj medicini za rješavanje parazita u crijevima.

Pored korijena ljekoviti su i cvjetovi kao i lišće. Lišće se smatra snažnim diuretikom dok su cvjetovi i korijen efikasniji protiv kašlja. 

Osim što se koristi u medicinske svrhe, svježi ili osušeni korijen omana koristi se i u prehrani. U hrani i piću kao začin, a najčešće se od njega pripravlja čaj koji se posebno preporučuje pušačima. Korijen omana sadrži inulin, pa se iz tog razloga koristi kao dodatak prehrani.

Svježi korijen omana može se dodati u med ili ekstrahirati u alkohol. Vino od omana ima gorkasti okus, a preporučuje se protiv tjelesnog slabljenja.

U Francuskoj i Švicarskoj koristi se prilikom proizvodnje alkohola apsinta.

Oman se može koristiti i u kozmetičke svrhe. Najčešće se dodaje u sapune i kozmetiku zbog svog mirisa.

Upozorenja prije početka upotrebe: Previše korijena omana može izazvati mučninu, povraćanje, proljev ili žgaravicu. Prije početka upotrebe posavjetujte se s liječnikom ako niste sigurni kakvo bi djelovanje oman mogao imati na vaše zdravlje.

Ljekoviti čaj od omana

Oman biljka se lako može gajiti u baštama. Ne zahtijeva mnogo vode, a u jesen ćete imati fin svjež i ljekoviti korijen. Uz vrlo malo truda imat ćete u svojoj bašti savršen prirodni lijek protiv kašlja i disajnih tegoba.

Ako želite napraviti čaj od korijena omana, trebat će vam 1 čajna kašičica osušenog korijena. Kuhajte korijen u 500 ml vode 10 minuta u poklopljenom loncu. Ovaj čaj može biti malo gorči zbog čega je poželjno dodati meda kako bi se ublažio okus.

Preporučena doza čaja su jedna do tri šolje dnevno. Nije preporučljivo koristiti čaj od omana dugotrajno jer nisu poznate posljedice nakupljanja njegovih sastojaka u ljudskom organizmu.

Nuspojave i neželjena djelovanja

Iako se oman biljka kao lijek preporučuje za niz zdravstvenih tegoba to ne znači da je potpuno bezopasna. Kao i kada je u pitanju bilo koja trava moguća je alergija i na oman.

- Postoji mogućnost da se javi alergijski kontaktni dermatitis i povraćanje.

- Takođe se ne preporučuje piti oman čaj u trudnoći, niti u periodu dojenja.

- Ukoliko vas muči alergija na ambroziju, pripazite se kod upotrebe omana. Velike su šanse da ćete osjetiti neugodne reakcije na ovu biljku.

- Oman čaj za djecu je bezbjedan mada ne treba pretjerivati.

- Dijabetičari bi morali biti posebno oprezni sa omanom jer sadrži inulin koji drži glukozu pod kontrolom tj sprečava nagle skokove šećera u krvi. On se redovno koristi u dijetama dijabetičara te se oman za dijabetes i te kako preporučuje. Čest je i sastojak čajnih mješavina koje služe za regulaciju šećera u krvi. Ali, ako se koristi zajedno sa antidijabeticima , postoji velika mogućnost od hipoglikemije – opasnog pada nivoa glukoze u krvi.

- Srčani bolesnici i osobe koje pate od hipertenzije trebaju biti oprezni sa ovim čajem. Njima se ne preporučuje ispijanje više od jedne šolje nedjeljno. Dakle ipak ga je bolje zaobilaziti u ovom slučaju.

Tinktura protiv ojeda

Ojedi na koži se ne smatraju nekim teškim zdravstvenim problemom, ali umiju biti i te kako neprijatni naročito u području prepona. Pomoći može korijen omana skuhan u sirćetu. Nakon što ga skuhate, izblendajte ga dobro i pomiješajte sa ribljim uljem. Dobro premažite ojedenu oblast i pustite nek se prirodno osuši. Iziritirana i ojedena koža će se brzo regenerirati i smiriti.

Odakle naziv inula helenium

Postoje brojne legende koje se povezuju sa ovom biljkom. Jedna od najpopularnijih je svakako grčkog porijekla. Latinski naziv helenium sa sobom ima i priču o Heleni Trojanskoj.

Navodno je ova antička ljepotica u rukama držala ovo cvijeće kada ju je odveo Paris. Druga legenda kaže kako je ljekovitost biljke oman nastala od njenih suza. Treća da je Helena koristila oman protiv ujeda zmije...

 Saznaj više…

1. Oman pripada skupini najstarijih biljaka koje su poznavale stare civilizacije.

2. Hipokrat ženama preporučuje omanov ljekoviti napitak “uterus”.

3. Sadik Sadiković, čuveni narodni liječnik iz Hercegovine preporučuje oman kod slabosti, vjetrova, slabog želuca, žutice, začepljene jetre i raznih osipa.

4. Vrlo popularno omanovo vino koje se mnogo proizvodilo u srednjem vijeku pod imenom “Patio sancti Pauli” – “Patio Paulina”, u prevodu “vino Svetog Pavla”, važilo je kao univerzalno sredstvo protiv svih bolesti glave, pluća, želuca, zaraznih bolesti, kuge itd.

5. Njemačka Sveta Hildegarda, časna sestra koja je živjela u Srednjem vijeku, o omanu piše “oman je tople i suhe prirode i ima u sebi korisne snage.”

I na kraju, ako kućne prostorije “prodimimo” zapaljenim korijenom omana, svi će insekti i kukci izaći iz kuće, a dimom od korijena možemo se braniti i od komaraca.