Rak dojke je zloćudna bolest koja nastaje kad normalne žljezdane ćelije dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo. Takve promijenjene ćelije mogu potom otići u limfne ili krvne žile te tako proširiti bolest u druge dijelove tijela.

Uzrok nepoznat

Uzrok nastanka raka dojke uglavnom je nepoznat. Mnoge epidemiološke studije pokazuju da postoji više poznatih rizičnih faktora koji su nedvojbeno povezani s nastankom raka dojke. Važno je pravilo da se svako sumnjivo područje u dojci mora smatrati mogućim zloćudnim tumorom, dok se ne dokaže drugačije.

To pravilo nalaže biopsiju svih takvih lezija. U dobi od 35 godina najčešće su promjene u dojci cistična hiperplazija, fibroadenom i mastitis. U dobi između 40. i 60. godine tumori dojke su najbrojniji. Stopa učestalosti raka dojke raste u starijim dobnim skupinama.

Liječenje raka dojke provodi se prema protokolu, ovisno o histološkom tipu tumora, uznapredovalosti malignog procesa i općem stanju organizma.

Koriste se različite kombinacije hirurških terapija, hemoterapija, hormonskih terapija i imunoterapija. Kod većine pacijentica liječenje započinje operativnim zahvatom.

Sporiji tok

Najzloćudniji tok ima duktalni invazivni karcinom, a slijedi ga invazivni lobularni karcinom. Poznato je da ponašanje tumora, a time i prognoza ovise o njihovoj histološkoj diferenciranosti.

Što je tumor bolje diferenciran, to ima sporiji tok i kasnije metastazira. Slabo diferencirani tumori su maligniji, a najmaligniji su anaplastični tumori.

Terapijski uspjeh

S obzirom na to da na terapijski uspjeh, tj. preživljavanje najviše utječe što ranija dijagnoza bolesti, glavni cilj je odgovarajući skrining. Metode za rano otkrivanje raka dojke su samopregled dojki, ljekarski pregled, UZV pregled dojki i mamografija. 

Od 20. godine samopregled, a od 35. godine pregled dojke jednom godišnje. Prva mamografija se vrši u 40. godini ili ranije kod rizičnih grupa. Mamografiju treba ponavljati svake dvije godine, tj. svake godine od 50. godine života, a rizične skupine od 35. godine.