Poznata maksima Vinstona Čerčila (Winston Churchill) da "ništa u životu nije tako uzbudljivo kao pucanje na njega bez rezultata" ima političku posljedicu: kada predsjednički kandidat preživi atentat, on je već pobijedio. Razumljivo, Donald Tramp (Trump) djeluje sretno što je prkosio smrti. Njegova stranka također izgleda trijumfalno s Trampom koji ima postojano vodstvo u nacionalnim anketama i ključnim swing državama.
Subotnji napad pogodio je i demokrate. To je poremetilo, a možda i dokrajčilo, posrnule napore unutar stranke da zamijene Džoa Bajden (Joe Biden) kao svog kandidata. Nakon pucnjave atmosfera tjeskobe i šoka učinila je neodrživim demokratske pobunjenike u Kongresu da nađu zamjenu za starog i umornog Bajdena. Nijedan novi član Zastupničkog doma ili senator nije javno pozvao predsjednika da odstupi od petka.
Da stvar bude gora, sada republikanci mogu mahati optužbama da je Bajden svojim izjavama direktno motivirao napad. Za to ga je direktno i optužio potpredsjednički kandidat Dž. D. Vans (J. D. Vance), nakon što je predsjednik više puta ponavljao da je Tramp prijetnja za američku demokratiju.
Šanse Bajdena za pobjedu znatno su se smanjile, ali nisu nestale. Kakvu bi kampanju mogao voditi kako bi demokratima dao najbolje šanse? Bajden više ne može poništiti svoj debakl u debati, preokrenuti proces starenja ili spriječiti medije da se fokusiraju na njegovu slabost. Ali se on može vratiti osnovama tako što će povući dosljedan, jasan kontrast između svog dosjea i radikalnih izjava te dosjea Trampa. On može iznijeti konkretnu političku viziju za drugi mandat i osloniti se na osnovni pokret koji se mobilizira za odbranu prava na abortus, veću socijalnu pravdu i ulaganja u američko obrazovanje i infrastrukturu. Protekle tri sedmice su podsjetnik da su američke predsjedničke kampanje vrlo duge, glomazne i medijski pojačane - suštinski nestabilne i osjetljive na iznenadne preokrete sreće. A tek je juli. No, bez nekog dramatičnog preokreta, svi znakovi vode ka Trampovoj pobjedi. Vjerovatno uvjerljivoj.
